Na taj način stekli smo i različita znanja. Osim ovakvih znanja stjecali smo znanja rađajući se u različitim obiteljima gdje smo bili jedino dijete, u drugima smo imali mnogobrojnu braću i sestre. U nekim obiteljima su se roditelji dobro odnosili prema nama u drugima nisu, u nekima smo se rodili u siromašnim obiteljima, u drugim životima u bogatim. Sva ta iskustva utkana su u našu dušu i ona nam omogućavaju da u ovom životu razumijemo koliko možemo situacije koje nam se svakodnevno događaju.
Do 1960. godine način života i shvaćanja obitelji bio je potpuno drugačiji nego od te godine naovamo. Prije te godine energije se nisu tako brzo kretale tako da je napredak tehnološki, medicinski, religija, spoznaja sebe kao Božjeg djeteta bio definiran i nije se smjelo odstupati niti propitivati točnost religijskih dogmi. Osim toga shvaćanje obitelji i međusobnih odnosa u obitelji bio je definiran i strogo određen. Od 1960. godine energije na Zemlji i u Zemlji su se počele brže kretati te se od te godine vidi nagli napredak tehnologije, elektronike, medicine. Neke religije su se počele otvarati za mogućnost pozitivnih promjena u shvaćanju osobe kao Božjeg djeteta. Osim toga počeli su se mijenjati socijalni i društveni stavovi, pa se dio arhaičnih obiteljskih stavova poput, djeca uvijek moraju slušati roditelje, roditelj je uvijek u pravu, ili batina sve liječi, sve treba reći roditeljima, počeo pozitivno mijenjati u smislu da roditelj nije ovdje da kažnjava dijete već da ga podržava i usmjerava (s obzirom da smo svi apsolutno različiti i imamo različite životne zadatke) te da mu pomogne svojom ljubavi i razumijevanjem da dijete ostvari svoj životni put. Jedino na takav način dijete može najbolje iskoristiti ovo utjelovljenje odnosno dolazak u ovaj materijalni, fizički svijet. Kod „problematične“ djece napokon se počelo shvaćati da su roditelji krivi zbog toga, a ne dijete, jer je djetetovo ponašanje samo odraz situacije u obitelji. Napokon se počelo paziti na dijete i njegov zdrav i pozitivan razvoj u okviru pozitivnog okruženja. Tako da su u današnje vrijeme neki roditelji izuzetno pozitivni i odgajaju svoje dijete s puno ljubavi, dok se kod roditelja koji se loše ponašaju prema djeci primjenjuju prisilne mjere kako bi ih se prisililo da se počnu ponašati ispravno.
Djeca su utjelovljena na Zemlji isključivo zato što je to Božja volja. Svi smo mi Božja djeca. S obzirom da je neizmjerno bitno sudjelovati u razvoju djeteta kroz njegovu dječju i mladenačku dob, razgovarati s njim o njegovim razmišljanjima i željama, razgovarati o situacijama u kojima se nalazi kako bi kasnije razumjelo situacije kad odraste i zna se postaviti ispravno prema njima, treba mu se svaki puta pristupiti s ljubavi i razumijevanjem. Pozitivnim stavom djeca uče o životu najvažnije osnove, a to su, na koji način trebaju živjeti, na koji način razgovarati, na koji se način postaviti prema situacijama i događajima u njihovom životu. Vođenjem na ispravan način, na način pun razumijevanja, suosjećanja i ljubavi, njihove duše rastu i duhovno se razvijaju u pozitivnu osobu, što je ključ učenja o životu.
Na roditeljima je jako velik zadatak, ali ukoliko uključe ljubav time podsvjesno ili svjesno prihvaćaju Božje usmjeravanje i vođenje. Tada je zadatak puno lakši.
