Blog

Par, kako je to definirano Božjim zakonom čine žena i muškarac. Par bi trebao predstavljati dvije osobe koje su međusobno povezane ljubavlju. Međusoban odnos bez ljubavi ne čini par već dvoje ljudi koji koračaju paralelno i nikada ne postignu sjedinjenje. Takvi su odnosi u današnje vrijeme sve češći. To pokazuje koliko su se ljudi odvojili od Boga i koliko im malo znači ljubav. Sve više su usmjereni na novac i moć što pokazuje da njima vlada ego. To znači da u njima ima malo ljubavi, malo suosjećanja i malo razumijevanja.

Dijete je nešto najdragocjenije što nam je Bog dao. Jedan dio roditelja misli ili su uvjereni da su oni tvorci svoje djece te da su time djeca njihovo vlasništvo s kojim mogu raditi što ih je volja. No, nije tako. Da Bog nije dozvolio i nije dao dušu tijelu koje se materijalizira od fizičkih tijela roditelja dijete se ne bi rodilo. Svako dijete je dar Božji. Roditelji bi trebali jako dobro razmisliti kako se ponašaju prema svojoj djeci, jer su ona data od Boga da se o njima skrbe s velikom ljubavi, pažnjom i razumijevanjem.

Mimikom lica izražavamo naše osjećaje bez obzira da li jedemo, slušamo sugovornika, sudjelujemo u razgovoru, govorimo, osjećamo u tijelu određene osjećaje poput boli, sreće, zbunjenosti i tome slično ili razmišljamo o onome što nam se dogodilo ili o onome što bi nam se moglo dogoditi s obzirom na sadašnju situaciju u vezi s mogućim ishodom nekog događaja. Malo tko može imati „kameno“ lice odnosno da mu se na licu ne mogu pročitati osjećaji. To mogu jedino osobe koje su istrenirane. Čak se i tada zna dogoditi mimika na njihovom licu.

Život u kojem živimo je iluzija. Ljudi na Zemlji žive u dualnosti što znači da postoje dvije strane iste stvarnosti. Razlog tome je rast svijesti. Prava istina je da postoji samo dobro, samo svjetlo, samo pozitivno. Ono što se nalazi sa suprotne strane samo je manjak dobrog, manjak svjetlosti, manjak pozitivnog. To zovemo lošim. Na to loše što se događa oko nas ne možemo se nikako priviknuti, ali to prihvaćamo. Cijeli život nas uvjeravaju da se ne može mijenjati ono što nam se nameće kroz medije i kroz različite situacije i događaje u životu. Ali kad nam se dogodi nešto dobro i pozitivno isti tren prihvaćamo, osjećamo se odlično, ispunjeno i ne želimo da takav trenutak prestane. Tada osoba shvati da loše nije pravo stanje u životu nego prijelazno. Kad osoba shvati da to loše može mijenjati i treba mijenjati tada se počne i ona sama mijenjati, jer počinje razumijevati istinu i počinje živjeti tu istinu. Time počinje podizati svoju pozitivnu energiju u tijelu. Pozitivna energija vodi prema istini i istinskom shvaćanju značenja čovjeka i njegovog života na Zemlji. Osoba počinje shvaćati da je iluzija ono što joj je nametnuto kao stvarnost. Počinje shvaćati da je morala proći put življenja u dualnosti, jer da nije bila svjesna lošeg ne bi mogla tražiti put prema dobrom.