Mimikom lica izražavamo naše osjećaje bez obzira da li jedemo, slušamo sugovornika, sudjelujemo u razgovoru, govorimo, osjećamo u tijelu određene osjećaje poput boli, sreće, zbunjenosti i tome slično ili razmišljamo o onome što nam se dogodilo ili o onome što bi nam se moglo dogoditi s obzirom na sadašnju situaciju u vezi s mogućim ishodom nekog događaja.
Malo tko može imati „kameno“ lice odnosno da mu se na licu ne mogu pročitati osjećaji. To mogu jedino osobe koje su istrenirane. Čak se i tada zna dogoditi mimika na njihovom licu.
Čitanje osjećaja s lica odnosno poznavanje mimike lica jedna je od jako bitnih sposobnosti koju nam je dao Bog. Čitanjem lica majka kod novorođenčeta može vidjeti da li je beba gladna, da li ju nešto boli, da li je sretna odnosno najosnovnije potrebe i osjećaje svoje bebe s obzirom da ne zna s njom razgovarati telepatski. U djetinjstvu djecu treba naučiti da raspoznaju mimiku lica odraslih osoba i da ju znaju pročitati i povezati s osjećajima i govorom istine, jer im to može pomoći kod stvarnog shvaćanja da li odrasla osoba laže i da li ih želi obmanuti ili je iskrena u svojem govoru. Na takav način se omogućuje djetetu da slijedi i prihvaća svoju intuiciju koja će mu u kasnijoj životnoj dobi neizmjerno pomoći. To znači da roditelji trebaju puno razgovarati s djecom o situacijama u kojima se dijete svakodnevno nalazi, moraju biti iskreni i puni razumijevanja te jako puno objašnjavati smirenim glasom punim povjerenja. Na takav način dijete stiće iskustvo gledanja i primjećivanja, a ne samo slušanja ljudi i situacija koje se događaju oko njega.
Sve je manje ljudi koji pažnju posvećuju sugovorniku, a još ih je manje koji razumiju i osjećaju ono što im sugovornik poručuje. Zbog toga u svijetu ima sve više nerazumijevanja, ljudi se zatvaraju u sebe i sve više ih bježi od stvarnosti u kojoj živimo. Svi u našem srcu želimo da su osobe oko nas iskrene i da im možemo vjerovati, no na žalost nije tako. Sve više ljudi laže, jer se boje da bi govorenjem istine bili neprihvaćeni i osuđivani na poslu, u obitelji, među prijateljima odnosno da ih okolina ne bi nikada prihvatila onakvima kakvi oni uistinu jesu. Ljudi lažu, jer smatraju da nisu dovoljno dobri. Tada se ponašaju u skladu sa svojim lažima, a to na dugi rok osobu pretvara u ono što nije. Što više živi u tim lažima to više vjeruje u njih i živi ih kao svoju istinu. Kad ljudi počnu lagati ne znaju stati te se jedna laž lijepi na drugu. Takve osobe u razgovoru s drugom osobom ne vide reakcije druge osobe na njihove riječi niti ih percipiraju, jer žive u svojem svijetu. Za razliku od njih, osobe koje su naučile čitati mimiku lica savršeno dobro znaju kakav im je sugovornik, da li je iskren ili nije. Na takav način mogu shvatiti da li sa sugovorinikom mogu izgraditi dublji, iskreniji i trajniji odnos ili ga jednostavno moraju pristojno odbiti s obzirom da s lažljivom osobom nikada nitko nije mogao stvoriti trajniji odnos osim oni međusobno.
Mimika lica nam omogućava da razumijemo osjećaje osoba koje nam to svojim glasnom ne mogu reći. Nekad to nije niti potrebno. Kod osoba koje se vole ili kod kojih je prisutno duboko razumijevanje nekad glas nije niti potreban, jer mimika lica jasno izražava osjećaje koje suprotna strana ne samo razumije nego i osjeća duboko u sebi.
U današnje vrijeme se jako zanemaruje ta izuzetno važna sposobnost, a to je čitanje istine i osjećaja iz izraza lica. Danas sve više roditelja daje maloj djeci mobitele u ruke kod čega dijete gubi sposobnost doticaja sa stvarnom osobom. Isto tako mlade osobe umjesto da komuniciraju govorom, sjede za istim stolom i komuniciraju porukama putem mobitela. To je ne samo nezdravo nego i štetno. Roditelj je taj koji treba usmjeravati dijete. Na roditelju je velika obaveza i odgovornost. Ukoliko podbaci u odgoju nastaje velika šteta kod budućih generacija, a posljedično i društva u cjelini.