Komunikacija

Danas u svijetu ima jako malo komunikacije, a i kada je ima rijetko je konstruktivna. Zbog pomanjkanja konstruktivne komunikacije dolazi do jako puno nesporazuma, nerazumijevanja, a često puta i mržnje. Konstruktivna komunikacija je komunikacija u kojoj sve osobe u razgovoru imaju jednaka prava, iznose svoje mišljenje, koje može i ne mora biti prihvaćeno, na jasan, nedvosmislen i iskren način. Na takav način se dolazi do prikaza određene situacije (problema) s više različitih stajališta, te se može sagledati dubina i plitkost problema. To omogućava realno sagledavanje situacije i kvalitetan pristup rješavanju problema. U takvim razgovorima nema superiornih (osoba koje se osjećaju nadmoćno) i inferiornih (osoba koje se osjećaju manje vrijedne). Takva vrsta komunikacije bitna je u svim vrstama komunikacije; u obiteljima, između prijatelja, između kolega na poslu, između poslovnih partnera, između stranaka u državama, između vlada, političkih i vjerskih zajednica, te svih zajednica koje se bave bitnim problemima društva od ekonomije, gospodarstva, zaštite zdravlja, zaštite Zemlji i dr.

Konstruktivna komunikacija jedino je moguća između osoba koje su svjesne svojih mogućnosti, sposobnosti i koje su svjesne sebe kao jedinke. Mi smo svi povezani u jednoj sveprisutnoj energiji koja nas čini neodvojivim dijelom cjeline, Boga. To znači da kao svjesne osobe prihvaćamo ljubav kao vodilju u svim životnim situacijama pa tako i u komunikaciji. Prihvaćanjem te vodilje, prihvaćamo ljude oko sebe kao jedinke koje svoje razumijevanje situacije prikazuju na svoj jedinstven način zahvaljujući svojim iskustvima, svojem karakteru, sredini u kojoj žive, kulturi, i svojoj razini znanja i obrazovanja.

Često se ne slažemo s ljudima oko nas u njihovim stavovima. To samo pokazuje koliko smo svi neizmjerno različiti i koliko smo svi jedinstveni. Osim toga na takav način pokazujemo koliko smo svi na različitim duhovnim razinama svijesti, odnosno na različitim frekvencijama. Osobe koje su na višim razinama svijesti, smirenije su, puno više razumiju sebe, ljude oko sebe i situacije koje im se svakodnevno događaju, jer u njima ima puno ljubavi i razumijevanja. Oni su na višim frekvencijama. Osobe koje su na nižim razinama svijesti, buntovnici su koji uporno zastupaju svoje tvrdoglave stavove bez mogućnosti prihvaćanja tuđih, svadljivi su i agresivni, jer još puno toga moraju naučiti o sebi. Učeći o sebi počinju bolje razumijevati ljude oko sebe i situacije koje im se događaju kao i situacije koje se događaju oko njih. Te osobe još uče prihvaćanju ljubavi u sebe, i na nižim su frekvencijama.

Što osoba ima više razumijevanja i suosjećanja znači da prihvaća ljubav u sebe i da je povezana s Bogom. S prihvaćanjem ljubavi i prihvaćanjem Boga u sebi imamo neizmjerno puno razumijevanja, strpljivosti i suosjećanja. To je jedan od načina na koji se razlikuju ljudi koji žive u ljubavi s Bogom i onih koji još uče kako prihvatiti ljubav kao vodilju odnosno kako živjeti u ljubavi s Bogom. Tako možemo analizirati i pojedine skupine ljudi koje dijele isto mišljenje, ili prijateljske ili ljubavne veze.

Danas se u obiteljima rađaju osobe kojima frekvencije, odnosno visina razvoja svijesti može biti izuzetno različita. U današnje vrijeme, vrijeme kraja ovog vremena, uglavnom se u obiteljima s nižom duhovnom razinom svijesti rađaju djeca koja imaju jako razvijenu duhovnu svijest. Rijetko kada to dijete može biti sretno, jer je neshvaćeno. Djeca na visokoj razini svijesti ne trpe laži, agresiju, maltretiranja, jer osjećaju da je to nešto loše i kosi se s ljubavi, i zato su često odbačena od svojih roditelja (roditelji ih zanemaruju čak i kažnjavaju zbog ničega, zato što ih ne razumiju). Takva, uostalom kao i sva djeca jedino što žele je ljubav, istina, iskrenost, razumijevanje, prihvaćanje, suosjećanje i ljubav. Ukoliko se roditelji tako ponašaju prema svojoj djeci pomažu sebi kao i svojoj djeci u duhovnom rastu.

Pod duhovnom razinom svijesti smatra se svijest o tome koliko smo neodvojivo vezani s Bogom. Mi smo jedan dio Njegove bezgranične svijesti. Mi smo jedan dio Njegove kreativne energije iz koje je sve nastalo. Bez tog dijela ne bismo se mogli utjeloviti. On nam je dao mogućnost  da se kroz utjelovljenja razvijamo, a kroz spoznaju bezgranične, kreativne ljubavi ostvarujemo i približavamo ponovnom ujedinjenju s Njim. Duhovni razvoj nema nikakve veze s religijom. Religija je svjetovni pojam i izvedenica. Bog je svevremen.

Osobe na višoj razini svijesti tj. stare duše utjelovljavale su se nebrojeno puta tako da su već puno toga naučile o životu, o ljubavi i povezanosti s Bogom. To je razlog zašto mogu razumjeti mlade duše koje se nisu puno puta utjelovljavale, koje moraju još puno toga proći kako bi došle na njihovu razinu spoznaje istine o svima nama, istine da smo svi jedno u Bogu.