Otuđenost

Jedna od bolesti današnjeg društva je otuđenost. Danas većina ljudi u velikim gradovima, ali i u seoskim sredinama, gleda samo sebe i svoje interese.

Naša društvena zajednica je na niskoj razini svijesti zato je toliko jako prisutna otuđenost. Kaže se da danas živimo u visoko civiliziranom društvu. Da možemo imati sve što poželimo. Napredak tehnologije u zadnjih 60.-tak godina je toliko progresivan kao što nije bio nikad u ovoj danas znanoj civilizaciji društva. Danas je medicina toliko napredovala da ljudima mijenjaju organe s metalnim umetcima, ili uzgajaju klonove, ili iz matičnih stanica stvaraju u laboratoriju organ i štošta drugo. Ljudima se danas nameće život bez umiranja, nameće im se fizička ljepota, dugovječnost, mladolikost. Tu nema humanosti, nema ljudskosti. To što se radi je nametanje otuđenosti od samih sebe, otuđenosti od Boga. Ako si otuđen od samog sebe kako možeš biti povezan sa svojim srcem, sa svojim istinskim sebstvom, s Bogom. To je nemoguće.

Ljudima prodaju „maglu“. Osobe s vrlo niskom razinom svijesti, vjeruju da se moraju prilagođavati tim promjenama, smatraju da će jedino tako opstati u ovom turbulentnom svijetu. Ovo današnje vrijeme naše civilizacije najturbulentnije je do sada, a bit će još i teže.

Ljudi koji su na višoj razini svijesti počeli su se buniti protiv nametnutih negativnih obrazaca koje svakodnevno dobivamo putem medija. Počeli su se sve više isticati u javnosti. Možete već pročitati puno kvalitetnih knjiga, pogledati odlične videa na društvenim mrežama, prisustvovati odličnim predavanjima. Ti ljudi nisu otuđeni. Njihovu pozitivnu energiju bliskosti osjetit ćete u njihovoj blizini, u njihovim riječima i njihovom glasu. Slušajte ih. Vrijeme je za promjene.

Prisilna promjena iz otuđenosti u humanost počela je kroz bolesti i pandemije, jer su ljudi prisiljeni pomagati jedni drugima kako bi preživjeli. Tu počinje bliskost i otvorenost.

Doći će nam i druge vrste prisile kako bismo shvatili što je bitno u životu. Danas je većina roditelja otuđena od svoje djece. Isto tako su otuđeni rodbina, susjedi i osobe koje zovemo prijateljima. Otuđeni su i kolege i šefovi. Svi vole biti glavni, šefovati. To je moderno u današnjem društvu. Ono što stvara otuđenost je manjak komunikacije, manjak topline, manjak zajedništva i isticanje ega.

Ovo društvo samo pokazuje koliko je otuđeno od Boga. Svi koji se ponašaju u skladu s Božjim zakonom, koji je jedan jednini, a to je ljubav, nisu otuđeni i nisu odvojeni od sebe te tako nisu odvojeni niti od drugih. U njima nema otuđenosti samo spoznaja o tome da ljudi na ovakav način još neće moći dugo funkcionirati i da će biti prisiljeni promijeniti se kako bi opstali.

Svi govore da su ljudi društvena bića, da su socijalna bića i da se moraju družiti. Zašto onda svatko gleda svoje interese. Jedni su u vezama kako ne bi bili sami bez obzira što im to ne odgovara. Drugi se druže radi poslovnih veza zato što misle da su prisiljeni, jer da jedino na takav način mogu dobiti ili zadržati određeni status u tvrtki ili na društvenoj ljestvici. Takvo ponašanje prema sebi osobu uništava iznutra. Osoba se osjeća manje vrijedna i otuđuje se. Isto tako osobe koje su bahate i glume veličinu, zapravo su osobe koje nitko ne voli nego ih trpe zbog razloga koji su uglavnom osobne prirode. Ovdje opet dolazi do uništavanja onog humanog, ljudskog i toplog u osobi. Opet dolazi do otuđenosti.

Mnogi ljudi s obzirom na današnji način života niti ne razmišljaju koliko su otuđeni i koliko je to loše za njihovo zdravlje i sreću. Otuđenost stvara tjeskobu i depresiju. Većina otuđenih ljudi ne može biti niti trenutak sama sa sobom u miru. Moraju biti u društvu. Zato često izlaze, traže prijatelje, traže poznanike, traže gužvu trgovačkih centara samo da ne bi osjećali tu samoću koja se duboko sakrila u njima, jer otuđenost stvara samoću, duboku žalost i očaj.

Otuđenost jedino može iscijeliti ljubav. A gdje je ljubav? Nema je. Ako ju osoba nema za sebe, kako će ju pružiti drugima. Nemoguće. Tako se javlja otuđenost svijeta, jer se zna da sve počinje od sebe, a nakon toga od obitelji, od odgoja djeteta u roditeljskom domu. Ako dijete ne dobije ljubav, razumijevanje, podršku u svojem domu, nego trgovačke centre i svu moguću tehniku samo da bi se roditelji riješili zajedničkih kontakata i druženja koja im predstavljaju problem, takva djeca postaju otuđena i ne razumiju smisao života, jer ga tamo gdje su ga morali dobiti nisu dobili.

Psiholozi jako dobro znaju da odrasle osobe koje dolaze na terapije imaju određenu vrstu hendikepa i trauma koje nose iz svojeg ranijeg dijela života. Vrlo emotivnoj djeci je neizmjerno teško i ona emotivno puno jače stradaju od djece koja to nisu. Odraslim osobama je teško pomoći kada je napravljena velika šteta u emotivnom smislu u njihovom djetinjstvu od strane roditelja.

Ako želimo djecu odgojiti u pozitivne, samosvjesne, humane i zdrave ljude trebamo im dati ljubav, pažnju, razumijevanje i suosjećanje. Treba krenuti s pozitivnom promjenom odmah kako bi sljedeći naraštaji bili puno pozitivniji od današnjih. Pitanje je kako to učiniti kad su roditelji otuđeni? Vi koji shvaćate situaciju, koji razumijete i koji ste voljni krenuti u pozitivnom smjeru trebate dati primjer. Ja ga svakodnevno dajem. Svakodnevno pokušavam poboljšati sebe i dati razumijevanje i pažnju svima. Na takav način dižete pozitivnu energiju u sebi i drugima. Na neizravan način prisiljavate ljude s negativnim stavovima da se promijene. To je dugotrajan zadatak. Na vama je da ga radite od srca s puno ljubavi, a na njima je da se promijene, više ili manje, sporije ili brže. To je stvar evolucije osobe. Svatko se razvija na svoj način i ima svoj put prema ostvarenju sebe. Mi pozitivni ih trebamo uporno nenasilno tjerati na pozitivne promjene. To je naš zadatak.