Poštovanje – djeca

Većina današnje djece ne poštuje nikoga. Mlađa djeca ne poštuju svoje roditelje zato što kao prvo roditelji ne poštuju sebe, a to djeca osjete, i kao drugo roditelji ne poštuju njih, svoju djecu. S takvim stavom je pitanje zašto bi djeca trebala poštovati svoje roditelje.

Ako se dijete tijekom djetinjstva osjećalo nevoljeno, odbacivano, vrijeđano zbog čega roditelji od djeteta očekuju da im vjeruje, da se lijepo ponaša, da ih poštuje, sluša, radi zadaće. Takva djeca su odsutna, dekoncentrirana, imaju probleme s učenjem i ponašanjem. Prije se uvijek kod takve djece gledalo da je problem u djetetu, a ne u djetetovoj sredini. Napokon zadnjih desetak godina psiholozi počinju prihvaćati grubu stvarnost, a to je da su roditelji ti koji konstantno negativno djeluju na svoje dijete koje se ne može i ne zna obraniti od njihovog maltretiranja. Djeca su ta koja su zarobljena u svojem roditeljskom domu. Ona ne mogu pobjeći od svoje situacije, bar ne mogu dok ne počnu razmišljati i tražiti rješenje svojih problema. To se događa iznad 12-te godine života. Do 12-te godine života maltretirano dijete postaje emotivnim bogaljem.

Roditelji obično ne razmišljaju o inteligenciji svojeg djeteta. Bebe i mala djeca telepatski komuniciraju (komunikacija mislima na daljinu) s onima koji to znaju. Ovi vam čitaju misli. To je vaš problem što ih ne razumijete. Velik problem kod roditelja je i taj što misle da djeca ne znaju kad im se laže. Djeca vam čitaju misli. Ona savršeno dobro znaju kad im lažete. Uostalom ako roditelj laže djetetu, zašto od djeteta očekuje da mu govori istinu? Osim toga djeca se ravnaju intuicijom koja je direktno povezana s Bogom, zato ako se djetetu ne svidi neka osoba ne tjerajte ga da bude u blizini te osobe. Treba obratiti pažnju i na prehranu djece.

Djeca jako dobro znaju koja im hrana treba, a koja nije dobra za njih. Zato ako vaše dijete ne želi jesti meso ili ribu ono podsvjesno zna da takva vrsta prehrane snižava njegovu energiju i da takva prehrana ne omogućava rast njegove svijesti. Takav stav imaju djeca na vrlo visokoj razini svijesti. (Kod prehrane se ovdje ne smatraju čokolade, slatkiši i grickalice te ostala neprihvatljiva prehrana kojom roditelji hrane svoju djecu već od druge godine njihovog života.)

Osim toga kod nezgodnih i nesigurnih životnih situacija ukoliko dijete pitate što je bolje i ispravnije napraviti, reći će vam ispravno. Ne sumnjajte nego poslušajte. Poštujete svoje dijete i ono će poštovati vas. Djeca se ravnaju intuicijom i emocijama. To je prvo što kao znak učenja o životu i životnim situacijama pohranjuju u svoju auru (energetsko polje oko svojeg tijela). Prvo što spoznaju je ljubav, glad, higijena, umor i podrška. To je ono što su imali sigurno u majčinoj utrobi te kasnije očekuju i izvan nje. To su osnovne karakteristike preživljavanja. Bez ljubavi nema zdravog odnosa i zdravog razvoja. To je prirodan emotivni stav svake bebe.

Velik broj ljudi smatra da se jedanput živi. To je stav koji primjenjuju prema svojoj djeci te smatraju da su djeca neznalice koje trebaju puno toga naučiti u životu. To je ne samo krivi stav nego poražavajući. Svako dijete dođe na ovaj svijet, u sredinu, obitelj, religiju u skladu s onim što treba naučiti u tom životu da bi njegova svijest rasla. Ukoliko se roditelj loše ponaša prema svojem djetetu otežava mu njegov napredak u razvoju svijesti s obzirom da dijete u to slučaju treba neizmjerno puno energije potrošiti da se obrani od negativnih stavova i ponašanja svojih roditelja i nema niti snage niti volje usmjeriti se na ciljeve i zadatke zbog kojih je utjelovljeno. Osim toga svako dijete je na različitoj razini svijesti. Neki to zovu duhovna razina svijesti. Djeca koja su na niskoj razini svijesti obično lako prihvaćaju svoju životnu sredinu, svoje nesavršene roditelje, ovo materijalno okruženje i nezdravu prehranu. Djeca koja su na visokoj razini svijesti ne prihvaćaju nikakvu vrstu nasilja niti nad njima (fizičko, emotivno), niti nad njihovim tijelom (loša prehrana, nezdrav način života, fizičko maltretiranje), niti nad okolinom (nasilje nad drugim ljudima, biljkama, životinjama, Zemljom). Ta djeca se teško uklapaju u svoje nesavršene obitelji i neizmjerno u njima pate s obzirom da ih roditelji ne razumiju, ne toleriraju i ne prihvaćaju njihove stavove. To pokazuje koliko su roditelji zatvoreni, što znači s velikim nedostatkom suosjećanja, razumijevanja i vjere u Boga. Umjesto da se osjećaju blagoslovljeni takvim djetetom to dijete obično trpi često ne samo emotivno (loša verbalna komunikacija poput vrijeđanja i ponižavanja, vikanja) nego i fizičko maltretiranje (udaranje, grubo stiskanje, svakodnevno kažnjavanje).

Žao mi je takve djece. To je uistinu sramotno od roditelja da se s toliko nerazumijevanja i bez imalo suosjećanja ponašaju prema tako izuzetno inteligentnom, nježnom, pozitivnom i suptilnom djetetu. Sramota je da u jednom društvu koje se zove civilizirano više gotovo i nema ljubavi i to u 21-om stoljeću. To je uistinu poražavajuće za jedno društvo. Mislim da se svi mi koji mislimo da treba pomoći napaćenoj i maltretiranoj djeci, a pogotovo visoko inteligentnoj neshvaćenoj djeci, moramo udružiti i napraviti iskorak prema brzoj pomoći. Tu moraju sudjelovati ne samo osobe iz familije (šira obitelj) i prijatelji, već i odgajateljice iz vrtića te učitelji i profesori te psiholozi iz škola. Pomognimo toj djeci! Ako ih mi nećemo zaštititi tko će! Najvažnije u pomaganju takvoj djeci je ne dovesti ih u situaciju da ako pokušaj ne uspije, dijete nakon toga još više pati, zahvaljujući našem društvu, većini socijalnih radnika i birokraciji. Zar vi socijalni radnici ne smatrate da je dovoljno da vam se uputi poziv te da preko osoba koje nisu direktno vezane uz dijete kao što su članovi šire obitelji, prijatelji problematične obitelji, učitelji, profesori, ravnatelji, psiholozi, liječnici opće medicine, liječnici u bolnicama pomognete toj djeci po najkraćem postupku, nego još i dijete izlažete razgovorima te još uključujete i roditelje koji su i uzrok tako teškog djetetovog stanja! Bilo bi dobro da razmislite kako pomoći djetetu, a da ga ne ugrozite. Tko je izmislio sistem? Ljudi. Tko ga može promijeniti? Ljudi. Mijenjajmo ga!