I plitki brakovi danas opstaju zato što partneri ne traže dublji odnos. Osim toga takvi brakovi se zasnivaju na jako velikim kompromisima kod kojih je uvijek jedna strana jako povrijeđena. U takvim brakovima je jedna strana; ili jako zaposlena, tako da gotovo i nije kod kuće; ili ima seksualnu aferu izvan braka; ili je stalno po kafićima s prijateljima; često puta emotivno ne mari za djecu nego samo financijski ili niti to; počinje ili se nastavlja neka vrsta ovisnosti poput alkoholizma, opojnih droga, pušenja; počinje ili se nastavlja verbalna i fizička agresija jednog partnera nad drugim.
Jedno je sigurno, ako nema ljubavi i razumijevanja između partnera u vezi ili odnosu neće se dugoročno složiti te će doći do raspada. U takvoj vezi ili odnosu neće doći do duboke povezanosti te neće doći niti do poboljšanja njihovog odnosa. Ako ne dođe do duboke povezanosti neće doći niti do podrške i razumijevanja, niti do promjene negativnih stavova i ponašanja kod partnera koji se ponaša superiorno odnosno inferiorno u vezi. Ljubav daje jednakost partnerima u vezi ili odnosu. Ljubav gradi duboku, kvalitetnu i pozitivnu vezu ili odnos. Ljubav omogućava svakom partneru u vezi ili odnosu da se duhovno razvija i raste te da dođe na višu razinu svijesti, na višu frekvenciju. Taj odnos odobrava Bog. Takvi parovi su blagoslovljeni.
Većina brakova kod kojih su partneri shvatili da dugoročno njihov odnos ne vodi ničemu, odlučuju se za razvod. Kod plitkih brakova, a kasnije kod razvoda, ukoliko su kod njih uključena djeca, dolazi do međusobnog prepiranja i ucjenjivanja. Vrlo malo partnera razmišlja o potrebama i željama djece. Ukoliko su mala djeca u pitanju, ne pita ih se što žele nego ih se dodjeljuje roditelju koji katkad i nije prikladan. Zbog ucjenjivanja između roditelja najviše stradaju djeca. Ta djeca kasnije trebaju izrasti u samosvjesne osobe koje bi trebale znati cijeniti ljubav i biti usmjeravane ljubavlju. Malo tko misli na teške emotivne posljedice kod djece koja su prisiljena prihvatiti ono što im je nametnuto. Osim toga treba imati na umu da djeca vole oba roditelja jednako, te da zbog svoje neizmjerne ljubavi, koja se ne uzima u obzir prilikom razvoda, žele pomoći i jednom i drugom roditelju da shvati da je svatko vrijedan ljubavi.
U Hrvatskoj je prosjek trajanja brakova 14,9 godina (izvješće 2018. godina – Državni zavod za statistiku), otprilike je 34 razvoda na 100 sklopljenih brakova, parovi se odlučuju na zasnivanje braka u zrelijim godinama, a broj građanskih brakova veći je u odnosu na crkvene u zadnjih 40 godina.
Razvodi pokazuju koliko pojedinac vrednuje sebe, pa tako i druge. To pokazuje odvojenost od ljubavi odnosno od Boga, jer se vjerovanjem u Boga dobiva snažna spoznaja o tome tko smo i što smo. Vjerovanjem u Boga živimo u ljubavi sa samim sobom te ju pokazujemo i živimo prema drugima. Bog nas u tom slučaju vodi i usmjerava prema osobi s kojom možemo ostvariti dubok i trajan odnos.
Kad do razvoda mora doći, tada ga nastojte olakšati i svojem partneru i svojoj djeci. Razvod je jako bolan proces, ali isto tako i izuzetno bitan događaju u životu supružnika (i djece). Ukoliko roditelji razvodom nađu najbolje rješenje za nastavak odgajanja svoje djece to je jedno od najbitnijih odluka. Izuzetno je bitno analizirati svoj odnos s partnerom u braku i nakon razvoda kako bi shvatili gdje je uzrok razmimoilaženja u stavovima. Na takav način razvedeni partneri prilikom nalaženja novog partnera neće više raditi iste greške.
Osim toga prijateljskim razilaženjem dobivaju svi, i djeca i partneri. Stoga bi nakon razvoda bivši supružnici trebali biti ljubazni, razumni i nastojati se razvesti što prije uz jasno definiranje svih parametara. Trebaju imati na umu da ta osoba više neće biti njihov supružnik, ali će i dalje biti roditelj, član obitelji, a možda i poslovni partner.