Danas ljudi imaju sve manje strpljenja, jer misle da nemaju vremena u ovom tzv. užurbanom svijetu. Time što nemaju strpljenja pokazuju koliko sve žele postići u što kraćem vremenskom roku. (Sve što se događa u životu događa se nakon proteka određenog vremenskog razdoblja. To je zato što svojim mislima, razmišljanjima i definiranjem svojih misli potičemo stvaranje događaja u stvarnom životu.) Ukoliko se nešto ne dogodi u vremenu u kojem su to oni zamislili postaju bijesni, puni frustracija, nemirni, depresivni i/ili agresivni. Ljudi zaboravljaju čemu služi vrijeme. Vrijeme je tu da misli pretoči u riječi te u djelo. Znači da je za sve potrebno vrijeme. Trebate o svemu razmisliti jako dobro kako bi rezultat odnosno djelo koje će se očitovati u budućnosti bude nešto pozitivno što će donijeti dobro ne samo vama, vašoj obitelji nego i svima i svemu oko vas. Bitno je da djelo koje se materijalizira iz vaših ideja bude pozitivno, jer sve drugo propada. Zato vam je potrebno strpljenje.
Ljudi zaboravljaju na to da bebama treba vremena da prohodaju, da nauče pričati, da se prilagode okolini, da se socijaliziraju. Da se tijelo razvija od začeća do dvadesetprve godine života. Nakon toga sazrijava i stari. To se ne može niti ubrzati niti usporiti. Sve ima svoj životni tijek, tako i posao, događaji, apsolutno sve.
Što se događa u našim životima ako nismo strpljivi? Kao prvo pokazujete Bogu koliko ne vjerujete u Njega. Nakon toga pokazujete koliko niste spremni razmišljati dugoročno, koliko niste spremni biti prisutni, i koliko niste spremni razmišljati o svim mogućim pozitivnim i negativnim posljedicama svojih djela. Ima puno fantastičnih ideja koje se realiziraju u kratkom roku, na kraju se ispostavi da su beskorisne, jer su ispred svojeg vremena ili nema osoba koje dovoljno široko i dalekovidno gledaju na boljitak ljudi i okoline baš tada kada se ideja materijalizirala. Druge fantastične ideje mogu se realizirati onda kad više nisu potrebne ljudima, ili ima i onih koje se uopće neće realizirati zbog nedostatka odlučnosti i vjere.
Teško je shvatiti da jedino što je potrebno je, biti prisutan i biti pozitivan, jer sve što se događa savršeno je usmjeravanje od Boga. Bili mi strpljivi ili nestrpljivi sve će se dogoditi onda kada se treba dogoditi, u savršeno vrijeme za nas. Da li nam to odgovara ili ne to je nešto u što se ne bismo trebali upuštati, jer Bog jako dobro zna zašto nam je dao baš taj događaj baš tu osobu u baš to vrijeme. Život je škola u kojoj se jedino strpljenje isplati. Strpljenjem si daje osoba dovoljno vremena da razmisli o svojim mislima i postupcima kako bi u budućnosti bližoj i daljoj postigla pozitivne stvari u životu. Na takav način daje Bogu do znanja da Ga nastoji slušati kako bi Mu dozvolila da ga usmjerava. Tim usmjeravanjem joj Bog pomaže da spozna sebe i da se podiže na više razine svijesti što ju dovodi do bržeg povezivanja s Bogom i smanjenja kruga inkarnacija.
Strpljivost se treba primjenjivati stalno u svakodnevnom životu kako na malim svakodnevnim stvarima tako i na velikim. Kao što strpljivi moramo biti u redovima na blagajnama ili na šalterima, isto tako moramo biti strpljivi i kod realizacije poslovnih projekata bilo da se radilo o izgradnji građevinskog objekta ili o kuhanju ručka. Ukoliko nema strpljenja sve može krenuti u neželjenom smjeru. Što mislite koliko ste vi i sve prošle i buduće generacije trebali imati strpljenja sjediti u školskim klupam i učiti predmete koji vam nikada kasnije u životu nisu trebali i koji su vas frustrirali. Da li ste shvatili da je učenje zapravo način širenja vlastitih vidika, shvaćanja da ne postoji samo površinski sloj neke situacije nego postoji i dubina spoznaje zašto se to dogodilo te što je potaknulo razvoj cijele situacije koja je dovela do tog vidljivog rezultata. Za sve u životu postoji razlog. U školi su vam učitelji i profesori omogućili da širite svoje shvaćanje svijeta i događaja i situacija oko sebe. On su vas usmjeravali i omogućili vam da shvatite što vas interesira i čime biste se mogli baviti u budućnosti. Što mislite koliko su morali biti strpljivi da vam predaju bar mali dio znanja koji vam je pomogao u intelektualnom i osobnom razvoju u mladosti.
Od kad znam za sebe nastojala sam biti strpljiva. Tada u razdoblju u kojem je nemoguće ne biti pod utjecajem roditelja, škole i djelomično medija od moje sedme do dvadesetpete godine izgubila se moja strpljivost. Nakon tog razdoblja počela sam ju ponovo polako graditi, jer sam shvatila da ako dobro razmislim o svemu i uz vjeru u Boga mogu sve lakše realizirati. Osim toga bila sam sve manje frustrirana. Stvari su mi se događale redoslijedom kojim mi je odgovaralo i nisam više morala gubiti energiju na ispravljanje pogrešaka, već sam se mogla usmjeriti na nove pothvate i realizacije novih ideja. Strpljivost je jedna od najvrijednijih osobina.