Obitelj

U današnje se vrijeme pojam obitelji potpuno iskrivio i to uglavnom u zapadnim državama svijeta. Tome je razlog što se u definiciju obitelji uključuju mnoga nova tumačenja zajedničkog života između dvije osobe. Postavlja se nova društvena norma koja samo potiče današnji neprihvatljiv način definiranja obitelji kao zajednice dvije osobe. Ovako iskrivljen način poimanja obitelji nikada nije bio na Zemlji sve do zadnjih 60-tak godina, odnosno od 1960-tih kada je počelo prijelazno razdoblje iz tzv. Željeznog doba (Kali yuge) prema Zlatnom dobu koje se uskoro očekuje. To prijelazno razdoblje karakteriziraju velike promjene koje karakterizira iskrivljeni način razmišljanja i ponašanja pojedinaca i društvenih skupina, isto tako kao i veliko osvještavanje pojedinaca u smislu tko je Bog i kako Ga slijediti.

Institucija obitelji neizmjerno je narušena, tako da se ono što se prije 100-tinu godinu definiralo kao obitelj više ne prihvaća. Problem je u tome što su se ljudi odvojili od Boga. U Bibliji je jasno definirano što je obitelj. To je jedina stvarno priznata istina. Ovo što ljudi svojim svjetovnim zakonima nameću društvu pokazuje koliko su odvojeni od Boga odnosno koliko su odvojeni od sebe.

U zadnjih 60 godina prihvaćeno je kao „normalno stanje“, a ne kao bolesno stanje ljudi, nezdrave sklonosti poput homoseksualnosti ili mijenjanja spola i sl. To nije prirodno. Isto tako nije prirodno da se dvoje ljudi istog spola vjenčaju i imaju određene seksualne odnose.

Nije prirodno da se takvim ljudima dodjeljuju djeca. Nije prirodno da sve više ima pedofilije u obiteljima. Nije prirodno da roditelji tuku djecu, zlostavljaju ih i muče, a da se to ne kažnjava, te da se djecu bez obzira na upozoravanja od strane drugih osoba, ostavlja na milost i nemilost njihovim zlostavljačima. Nije prirodno da odrasla djeca zlostavljaju svoje stare roditelje. To se događa zato što su se ljudi odvojili od Boga. Nema više ljubavi, razumijevanja i podrške.

Djeca se mogu dati osobama istog spola koje žive u istom domaćinstvu, a koji su prijatelji, zato što je to zdrav međusoban odnos. Djeca se mogu dati i jednoj osobi ukoliko je ona psihički zdrava. Isto tako djeca se mogu dati obiteljima (majka i otac) koje nemaju djece i onima koje već imaju djece.

Za zdrav dječji razvoj bitna je zdrava okolina. Ukoliko djetetu ne pružite zdravu okolinu dolazi do djetetovog otuđivanja, ono se povlači u sebe, postaje buntovnik prema unutra (zatvara se i tuguje sam) ili prema van (agresivan, tuče ostalu djecu). Osim toga nesretno dijete ulazi u loša društva (jer se poistovjećuje s njima) i postaje delikvent, alkoholičar, ili ovisnik. Ljudi podcjenjuju nježnost i osjećajnost mladih dječjih duša. Sve duše se grade na temelju iskustava. Trebamo zato djeci pružiti pozitivna iskustva puna ljubavi, razumijevanja i podrške. Ukoliko djeci ne pristupamo s puno ljubavi, razumijevanja, strpljenja i podrške stvaraju se osobe koje su emotivni bogalji.

Društvena zajednica treba pomoći zlostavljanoj djeci. Oni to ne rade. Neki pokušavaju, ali nemaju dovoljno ovlasti. Drugi niti ne obraćaju pažnju, jer to prihvaćaju kao dio njihove kulture. Još uvijek je ovo patrijarhalni svijet gdje se favoriziraju muškarci koji uglavnom pokazuju svoju grublju strani, a jako malo svoju osjećajnu stranu. Žena-majka u obitelji mora davati nježnost, pažnju i razumijevanje, dok bi muškarac-otac trebao davati podršku, zaštitu i razumijevanje, oboje s puno ljubavi, koje je sve manje ako je uopće ima u većini današnjih obitelji.

Obitelj je stup društva. Ako je obitelj bolesna, tada gradimo bolestan stup društva. Prema tome generacije koje dolaze grade bolesne generacije, i čemu to vodi, bolesnom društvu i načinu razmišljanja i ponašanja. Razlog tome je odvojenost od Boga. Svi mi imamo srce. Svi mi znamo da ljubav oslobađa. Svi znamo da ljubav iscjeljuje. Svi znamo da ljubav kreira i daje snagu. Zašto su se onda mnogi odrekli ljubavi, zašto su se odrekli Boga?

Koliko sam upoznata, jako puno osoba koje su bile povrijeđene i maltretirane od strane svojih roditelja, i/ili kojima roditelji nisu vjerovali kad su im rekli da ih netko maltretira ili im radi nešto nažao, te zbog toga nisu bile zaštićene niti im se pomoglo da se riješe svojih zlostavljača, većina tih ljudi se odrekla sebe. Odricanjem od sebe, osoba se odriče Boga.

Danas ima jako puno psihički rastrojenih, bolesnih i neuračunljivih osoba koje su među nama, u našim obiteljima i društvu. Isto tako ima i jako puno psihologa od kojih vrlo malo zna obavljati svoj posao. Osim toga odlazak psihologu još uvijek se u mnogim krajevima prikazuje kao nešto što osobu karakterizira kao nenormalnu. One osobe koje imaju problem i boje se otići psihologu radi stigmatizacije mogu si pomoći na nekoliko načina. Ovo su neki provjereni: ima puno pozitivnih knjiga od ljudi koji su prošli težak život i izišli kao pobjednici (Louise L. Hay), psihologa koji imaju sjajne knjige za spoznaju sebe (Deepak Chopra, Dr. Joseph Murphy) i moje knjige Moć ljudske energije i Moć istine, te meditacija (razumijevanja i razvoja svijesti: pogledajte na internetskim stranicama, ili prakticirajte yogu, tai chi, qigong), odlazak u prazne vjerske ustanove, ili potražite pomoć u vjerskim zajednica koje daju psihološku podršku. Birajte one vjerske zajednice za koje osjetite da su ispravne za vas. Ima ih raznih. Izaberite onu koja vama odgovara. Ona vas ne smije vezati uz sebe niti tražiti materijalnu i/ili financijsku korist već dati psihološku pomoć da ponovo nađete sebe i vratite vjeru u sebe.

Obitelj treba biti postavljena prema Božjem zakonu, zakonu ljubavi, tada će se razvijati zdravo društvo.