Brak je zajednica dvoje ljudi koji su se spojili u ljubavi kako bi zajedno duhovno rasli, kako bi se zajedno razvijali i kako bi pomogli svojoj djeci (ako ih imaju) da duhovno rastu, i to sve u dubokoj povezanosti, u ljubavi. Brak omogućava da ljudi prvenstveno međusobno nauče komunicirati; nauče razumjeti i nekog drugog, a ne samo sebe; nauče suosjećati; nauče se predati drugoj osobi s punim povjerenjem; nauče da je istina i život u istini izuzetno bitan radi pročišćenja duše; nauče podržavati i nauče pomagati. To sve povezuje istinska ljubav i spoznaja da iz ljubavi proizlazi sve pozitivno, sve dobro, sve kreativno, i psihičko i fizičko zdravlje.
Brak je zajednica dvoje ljudi koja ne mora biti potvrđena od vjerskih ili svjetovnih zastupnika. Bitno je da te ljude povezuje ljubav i time dobivaju Božji blagoslov. Takve osobe se međusobno cijene, podržavaju i poštuju. Njima je bitna ljubav i zajedništvo. Kroz svoju ljubav i zajedništvo spoznaju i svoju duboku ljubav i zajedništvo s Bogom. Takve osobe u sebi nose samo ljubav. U njima nema mjesta za negativne osjećaje poput mržnje, zavisti, ljubomore, bijesa i osvete. Takve negativne osjećaje imaju samo osobe koje nemaju ljubavi u sebi i za sebe. One ne poznaju ljubav. One misle da ju imaju u sebi, ali to nije ljubav nego strah koji se veže uz gubitak, i/ili sebičnost koja se veže uz ego. Kad govorimo o egu obično se radi o strahu od gubitka osobe za koju misle da ju vole što u njima izaziva negativne osjećaje koji često mogu dovesti do jako negativnih posljedica, poput ubojstava, opsesije i vrebanja. Kad govorimo o strahu, obično je to strah od otvaranja prema ljubavi što dovodi do straha od nove povrijeđenosti. To samo ukazuje na psihički nestabilne osobe koje se trebaju liječiti.
Većina današnjih brakova ima jako velik problem, a to je manjak komunikacije. Jako malo supružnika u braku međusobno komunicira. Zbog pomanjkanja komunikacije dolazi do konflikata, svađa, loših međusobnih odnosa, destruktivnih stavova, loših odnosa prema djeci i lošeg međusobnog ophođenja (superiorna/inferiorna osoba). U braku oba supružnika moraju imati jednako pravo glasa, jednako trebaju tretirati jedno drugo i biti jednoglasni u odgoju svoje djece. Razjedinjenost u odgoju djece stvara u djeci nedoumice i zbunjenost kojem roditelju se trebaju prikloniti odnosno kojeg trebaju poslušati. Djeca će naravno uvijek izabrati roditelja iz kojeg mogu izvući najveću korist s obzirom da su inteligentna, o čemu većina roditelja ne razmišlja. To nije dobro za odgoj i zdrav razvoj djeteta. Osim toga ukoliko jedan roditelj govori jedno, a drugi ima drugačiji stav i govori drugo, često između roditelja izbijaju svađe zbog razmimoilaženja u mišljenju. To ostavlja loš dojam na dijete koje iz toga prihvaća kao činjenicu da jedino pobjeđuje osoba koja je glasnija i agresivnija, te smatra da je to ispravno ponašanje kod odraslih osoba. Takav način ponašanja većina odraslih osoba kasnije primjenjuje u svojem životu. To je jako destruktivan način razmišljanja i ponašanja koji vodi prema dubljem jazu između njega i Boga.
Brak čine dvoje ljudi koji svojim zajedništvom čine cjelinu, cjelinu u ljubavi. To nije borba između dva različita karaktera ili zadovoljavanje financijskih interesa, ili dobro obavljen posao ili zadovoljavanje naslijeđenih obiteljskih normi. To nema veze s ljubavi i s Bogom. Brak je povezanost dvoje ljudi koji su na relativno istim frekvencijama, koji se međusobno razumiju bez izgovaranja riječi, koji se nadopunjuju u svakodnevnim životnim situacijama, koji se međusobno bodre i podržavaju, koji se zajedno vesele istim stvarima, koji su sretni zbog uspjeha onog drugog, kod kojeg jedna osoba daje snagu drugoj ukoliko vidi da emotivno i fizički pada. To je ljubav. Tada je u svakoj riječi, pokretu, pogledu uključen Bog. To je brak.
