Raspuštena djeca imaju raspuštene roditelje. S obzirom da su roditelji raspušteni ne znaju se u odgoju svoje djece pravilno postaviti. Oni ne odgajaju svoju djecu zbog mnogih razloga poput svoje nezrelosti, neodgovornosti, razvoda, bolesti ili su im suvišna u obitelji, što znači da ih ne vole. To se ogleda u tome da su djeca u razvoju svoje osobnosti i karaktera prepuštena sami sebi. S obzirom da djeca uče gledanjem, i to ponašanja svojih roditelja i situacija u kojima se nađu, a ne dobiju dobre smjernice i razumijevanje pojedinih situacija putem razgovora s roditeljem, postaju divlja odnosno raspuštena. Jako je bitna i energija okoline, prvenstveno u roditeljskom domu. Ukoliko je energija negativna što se veže uz: lijenost roditelja, nered u roditeljskom domu, vrijeđanja, svađe, ljutnje, fizička agresija, inertnost, ignoriranje, omalovažavanje između roditelja i prema djetetu; djeca upijaju tu negativnu energiju i ona ih usmjerava prema situacijama i ljudima s negativnom energijom.
Zato jako često imamo razmaženu i agresivnu djecu kod disfunkcionalnih obitelji i kod sebičnih roditelja.
Djeca, s obzirom da se ne mogu obraniti od nagomilane negativne energije kako bi je se oslobodila postaju bezobrazna i agresivna, jer ju pokušavaju izbaciti iz sebe. Svi znaju da su sretna djeca ona kojima roditelji daju pažnju, razumijevanje i ljubav, i dobro odgojena djeca puna razumijevanja i blagosti. To je zato što su puna pozitivne energije odnosno pozitivnih osjećaja. Nesretna djeca kojima nije pružena pažnja, razumijevanje i ljubav, osim toga su još zlostavljana verbalno i/ili fizički znači da su stalno izložena negativnoj energiji, jedino je se mogu riješiti agresijom. Njih, zbog neznanja u kakvoj sredini odrastaju ljudi smatraju razmaženom, neodgojenom i bezobraznom djecom.
Raspuštena djeca su velika opasnost odgojenoj djeci, jer ona nisu imala puno prilike biti izložena negativnoj energiji nasilja te se ne znaju nositi s njom, jer ju ne razumiju. Raspuštena djeca usmjeravaju svoju nemoć i bijes od kojih se ne mogu maknuti u roditeljskom domu prema dobro odgojenoj djeci punoj ljubavi. Djeca pokušavaju očistiti svoje tijelo puno negativne energije agresijom usmjerenom prema dobroj djeci. Oni takvim ponašanjem pokazuju i svoju ljubomoru, a djelomično i mržnju što i njima nije omogućeno takvo sretno djetinjstvo.
Sva djeca su došla na ovaj svijet, uostalom i svi mi, kako bismo se ispunjavali i učili kroz ljubav. Sva djeca kad se utjelove puna su ljubavi te tako želje i odrastati. Ljubav jedina ispunjava. Zahvaljujući ljubavi, bezgraničnoj kreativnoj pozitivnoj energiji cijelo naše čovječanstvo opstaje. Nikad nije opstalo ništa što je imalo destruktivni karakter poput rata i pandemija. To je samo uništavalo ljudski rod. U takvom stavu nema ljubavi, jer takav stav proizlazi iz destruktivnih negativnih energija poput pohlepe, mržnje, izražavanja ega i sebičnosti. To razara.
Razumljivo je da djeca žele odrastati u zdravoj sredini punoj ljubavi, to svi želimo. U slučaju da to ne dobivaju od roditelja oni tu ljubav, pozitivnu energiju žele ukrasti gdje god mogu. Ukoliko znaju da će im roditelj kupiti što god žele i da će na taj način biti na neki način s njima, uporno traže stvari koje im ne trebaju, ali ih vežu uz roditelje. Djeca često, da bi se približila roditeljima, žele spavati između njih ili se ujutro pojave u njihovom krevetu. Ukoliko ne dobivaju ljubav i razumijevanje od roditelja pribjegavaju fizičkoj (tuku drugu djecu) i verbalnoj (psovanje, vrijeđanje) agresiji. Ukoliko ih roditelji kažnjavaju tako da ih tuku, djeca često puta uzvraćaju istom mjerom, a nakon toga ih roditelju još više kažnjavaju.
U današnje vrijeme kada se još uvijek malo pažnje pridaje razlogu lošeg ponašanja djece, a s obzirom na sve više razvoda želi zadržati obitelj kao zajednicu, zanemaruje se pomoć zlostavljanoj djeci u obiteljima. Ta djeca su žrtve današnjeg društva. S obzirom da se zanemaruje pomoć zlostavljanoj djeci dolazi do sve više raspuštene, nesretne djece koja svojom agresijom teroriziraju sve oko sebe. Tako nastaju delikventi, bande i agresivno ponašanje prema svemu iz okoline. Takve osobe su kad odrastu psihički nestabilne zato se i kaže da su raspuštena djeca obično djeca raspuštenih roditelja. Psihički nestabilne osobe svoju unutarnju agresiju, nemoć, patnju i bol koju nose sa sobom od djetinjstva usmjeravaju na fizičko i verbalno zlostavljanje supružnika i djece, zatim kolega u uredu, prijatelja, te osoba s kojima se svakodnevno susreću.
Nije čudno da kad tako odgajana djeca odrastu postanu ovisnici, ubojice ili pljačkaši. Nije čudno niti da ta djeca nikad više ne žele čuti za svoje roditelje, ili se grubo i agresivno ponašalju prema njima.
Budite dobri prema svojoj djeci. Usmjeravajte ih s puno razumijevanja i ljubavi da izgradimo zdravo društvo.
„Nema jasnijeg prikaza duše jednog društva od načina na koji tretira svoju djecu.“ – Nelson Mendela, bivši predsjednik Južnoafričke Republike
U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: „Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?“ On dozove dijete, postavi ga pored njih i reče: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ – Matej 18, 1-3