Obrazovanje

Obrazovanje je u današnje vrijeme jedan od bitnih čimbenika u životu, jer uglavnom određuje zanimanje kojim bi se osoba trebala baviti tijekom većine života. Velik dio odgovornosti za zanimanje kojim će se baviti dijete snosi roditelj, jer bi ga on trebao usmjeravati tijekom odrastanja.  To znači da roditelj treba razumjeti svoje dijete i uvidjeti njegove sklonosti. Shvativši sklonosti svojeg djeteta koje ne moraju biti usmjerene samo na jednu već na više predmeta interesa, roditelj treba što bolje s obzirom na svoje znanje pomagati djetetu da se razvija u tom smjeru, ali ne zanemarujući i ostale djetetove vrline, kako bi se dijete što bolje pripremilo za život. Roditelj prihvaćajući svoje dijete sa svim njegovim sklonostima, karakterom i ostalim karakteristikama daje djetetu do znanja da ga cijeni i podržava. Tako djetetu omogućava da se razvija u osobu koja mu vjeruje, daje mu samopouzdanje, duhovno ga snaži, omogućuje mu da se razvija u smjeru koji mu odgovara te ono osjeća svoju vrijednost. U slučaju kad roditelj ne gleda potrebe svojeg djeteta, nego ga usmjerava na njemu prihvatljiv način vođen situacijom u okruženju odnosno u odnosu na religiju, rasnu pripadnost, ili mogućnost zapošljavanja, poslovne veze, i sl. tada djetetu ugrožava smjer njegovog života zbog kojeg se utjelovilo.

Svi mi imamo smjer kojim trebamo živjeti kako bismo ispunili naše zadatke. Ukoliko roditelj djetetu omogućava da se razvija na sebi svojstven način pomaže mu u realizaciji njegovih životnih zadataka uz davanje pozitivne energije podrške i ljubavi.

Ukoliko roditelj djetetu usmjerava život potiskujući u njemu njegove potrebe, u tom slučaju skreće dijete s njegovog životnog puta i smanjuje mu energiju. Dijete se svojim buntovništvom (otvorenim ili u sebi) konstantno mora boriti između roditeljevih uvjeravanja i svojih unutarnjih principa. To djetetu oduzima jako puno energije. Dolazi do toga da roditelju prestaje vjerovati i postaje svjesno da se mora osloniti samo na sebe. Tada će kad-tad pokazati negodovanje (otvoreno ili skriveno) prema roditeljevim usmjeravanjima na koja će oni uglavnom burno reagirati svojim vlastitim negodovanjem. To negodovanje nažalost, zna dovesti i do velikih raskola između djece i roditelja kod kojih je dijete uvijek u pravu.

Ukoliko je roditelj dovoljno mudar usmjerava svoje dijete na način da razvija djetetove sklonosti, te ga pritom uči i usmjerava kako razumjeti okolnosti i život u kojem žive. Tako dijete dobiva pozitivne smjernice koje oblikuje svojom inteligencijom te zna ispravno zaključiti i ponašati se u skladu s tim, a ostati svoj.

Uz obrazovanje uvijek je vezan odgoj. Djeca obrazovanje stječu u roditeljskom domu i tijekom svojeg obrazovanja u obrazovnim ustanovama. Postoje bolje i lošije obrazovne ustanove. Na roditelju je da se raspita kakva će mu ustanova obrazovati i odgajati dijete, ukoliko može birati. Roditelj uvijek treba naći vremena razgovarati sa svojim djetetom o tome kako je bilo u vrtiću, školi, na slobodnoj aktivnosti, kao i kakav je odnos s djecom ili djetetov odnos s nastavnikom. Jako je bitno da dijete razumije da ima podršku i razumijevanje roditelja, jer će mu na takav način vjerovati i savjetovati se s njim ukoliko dođe do situacija koje dijete ne može razumjeti ili koje ne zna riješiti. Isto tako je bitno da roditelj shvati da li djetetu odgovara ta obrazovna ustanova, da li treba nešto mijenjati i da li može nešto poboljšati što bi koristilo njegovom djetetu.

Bitno je da roditelj poznaje svoje dijete te da ga podržava i usmjerava s puno ljubavi (pozitivne energije), jer na takav način pomaže djetetu da se razvija u pozitivnom smjeru i postane pozitivna osoba koja će isto tako imati puno razumijevanja i suosjećanja ne samo za svoju buduću djecu nego i za ljude koje će svakodnevno susretati u svojem životu.