Sudbina i karma nemaju isto značenje. Sudbina se odnosi na sadašnji život, a karma na prošle živote. Međusobno su usko povezane s obzirom da u sadašnji život unosimo ono što trebamo razumjeti, a nismo razumjeli iz prošlih života.
Karma je spoj svih prošlih života koje je duša živjela. To se ne odnosi isključivo na Zemlju nego i na sva prethodna stanja u kojim je duša bila da bi se mogla razvijati. Prvo nastaje misao (prva dimenzija), nakon toga, da bi se duša razvijala ulazi u dvodimenzionalni oblik (druga dimenzija), nakon toga u trodimenzionalni oblik (treća dimenzija) na kojoj je Zemlja i tako redom sve do devete dimenzije kada je naša duša čista ljubav i sjedinjuje se s našim stvoriteljem, Bogom.
Sve dimenzije omogućavaju duši da evoluira kroz različite situacije koje joj se događaju kroz utjelovljavanja. Što se duša više puta utjelovila to je u pravilu više evoluirala. Za mlade duše koje sada žive na Zemlji kažemo da su one koje se nisu puno puta utjelovile odnosno nisu skupile puno znanja o životu. To su duše odnosno osobe kojima u velikoj ili većoj mjeri vlada ego. One su same sebi dovoljne i očekuju da ih se poštuje i posluša, jer po njima, oni su uvijek u pravu i sve znaju najbolje. Tijekom inkarnacija duša/osoba sve više evoluira te se njezin stav prema životu mijenja tako da prelazi iz vladavine ega u vladavinu ljubavi. Stare duše koje su se već puno puta utjelovljavale djeluju u ovom životu po vladavini ljubavi. Takve duše/osobe su smirenje, suosjećajne, nenametljive, pomažu drugima ne očekujući protuuslugu, odnosno vođene su ljubavi.
U karmu su utkani svi odnosi s drugim ljudima bez obzira da li se radi o obitelji ili o ljudima s kojima je osoba vezana poslovno, prijateljski ili samo jednim susretom i to kroz sve inkarnacije. Osim toga u karmu su utkani svi razgovori, svi događaji, svi odnosi, sve misli pozitivne i negativne, sve izgovorene riječi, ponašanje u pojedinim situacijama, stavovi, želje, pozitivno i negativno ponašanje prema ljudima, biljkama, životinjama i Zemlji. To znači apsolutno sve. Sve ostaje trajno zapisano. Trajno je zapisano zato što sve što duša kroz fizičko tijelo proživljava, proživljava kroz osjećaje. Svaki događaj stvara/pobuđuje u osobi određeni osjećaj bilo sreće, tuge, zadovoljstva, bijesa, suosjećanja, ljubavi, i slične. Svaki osjećaj je energija s obzirom da ima svoju vibraciju i frekvenciju. Ta energija je trajno zapisana.
Pozitivnim osjećajima koje ispoljavaju stare duše/osobe diže se pozitivna energija osobe s obzirom da je pozitivna energija ljubav i ima najvišu frekvenciju. Tijekom evolucije duša teži toj najvišoj pozitivnoj energiji, teži da se stopi s njom. Zbog toga duša mora evoluirati i zbog toga se puno puta utjelovljuje u fizičkom tijelu.
Sudbina je evolucija duše koju mora proći u sadašnjem životu. Svi se rađamo s neznanjem o tome kako će nam izgledati život, a isto tako i s neznanjem kako trebamo voditi naš život. Život je jako zamršen, zato ga treba jednostavno živjeti. Zamršen je zato što milijuni faktora utječu na njega samo zato da bi se duši omogućilo da evoluira. Milijune faktora koji definiraju, ali ne određuju sadašnji život donosimo iz prošlih života. To su osjećaji koje moramo riješiti sami sa sobom, a u tome nam pomažu razni događaji odnosno situacije, razni susreti s drugim ljudima tijekom života i osobe s kojima smo familijarno povezani. Ti faktori samo definiraju naš život, jer moramo naučiti kakve osobe moramo postati odnosno naučiti da nas u svim situacijama treba voditi ljubav te se našim stavom, mislima, riječima i djelima moramo ponašati i djelovati u skladu s ljubavi. Ti faktori ne određuju nego samo definiraju naš život. Razlog tome je što mi u pojedinom životu moramo raditi na svojem ponašanju i razumijevanju života kako bi naša duša evoluirala. To znači da će se pojavljivati događaji koji će nas upućivati na to da se moramo mijenjati na bolje. Ukoliko prvi takav događaj ne bude shvaćen kao učenje o životu, pojavit će se takav isti, sličan ili onakav kakav se pretpostavlja da će biti ispravno shvaćen odnosno da će osobu usmjeriti na pravi put. Pravilno shvaćen događaj znači da je osoba pravilno reagirala na njega tako da je naučila pozitivnu lekciju o životu i da je duši na taj način omogućila evoluiranje. Da nam ti faktori određuju život cijeli bi nam život bio definiran, a on to nije. Svojim svakodnevnim mislima mi ga mijenjamo. Svojim mislima utječemo na to kakve ćemo situacije i događaje izazvati i pokrenuti, a Bog definira kako će izgledati, kako bi nas usmjerio na pravi put.
Bog nam je dao dušu kroz fizičko tijelo, jer je duša energija koja ne može evoluirati bez fizičkog tijela. Duši je putem fizičkog tijela omogućeno proživljavanje osjećaja. Proživljavanjem osjećaja i shvaćanjem da moramo živjeti u ljubavi duša raste odnosno evoluira. Zbog toga se svakim novim životom uzdižemo na višu frekvenciju, jer svakim životom odnosno svakom inkarnacijom sve više živimo život u ljubavi.