Zbog čega ljudi rade greške

Tri su ključna razloga zbog kojih ljudi rade greške. To su neznanje o životu, manjak komunikacije i manjak ljubavi.

Neznanje o životu odnosi se na neznanje da smo svi utjelovljeni u ovom životu kao jedinke koje svaka nosi u svoj život znanja iz prošlih života. Što se osoba češće utjelovljavala, to znači da je proživjela mnoge živote u fizičkom tijelu, i ukoliko je kroz svoje živote učila o tome što treba jesti, kako misliti, te kako se ponašati prema sebi i drugima, jednom riječju živjeti pozitivno, tada takva osoba ima već puno nakupljenog znanja. One osobe koje su malo puta bile utjelovljene, te jednom riječju nemaju puno znanja o životu, te osobe rade puno više grešaka prema sebi i drugima.

Neznanje o životu znači da osoba dovoljno ne poštuje sebe pa posljedično niti ljude oko sebe, niti biljke, niti životinje, niti zna cijeniti život.

Živjeti u neznanju u današnje vrijeme velikih promjena u svim smislovima te riječi od vremenskih, velikih energetskih promjena na Zemlji, komunikacijskih, medicinskih, tehnoloških (Internet i slično) i svih ostalih, je neprihvatljivo. Zadnjih 60-tak godina točnije od 1960.-te godine snažno se razvija trend produhovljavanja koji sve veći broj ljudi prihvaća, ali ga malo tko razumije s obzirom da se duhovnost veže uz religiju što je krivo. Duhovnost znači razumijevanje života.

Razumijevanje života znači da ljudi moraju prvo razumjeti tko su oni i zašto su se utjelovili te da se ne živi samo jedan život što nam govori zapadna religija već se utjelovljavamo onoliko puta koliko je potrebno da bismo shvatili što je život. Kada osoba ima puno razumijevanja, suosjećanja i ljubavi prema sebi i svima i svemu oko sebe, ta osoba zna što je život i živi u znanju o životu. Takve osobe se utjelovljavaju isključivo da bi pomogle drugim ljudima da duhovno rastu odnosno pomažu im razumjeti što je život i zašto su se utjelovili. Koliko god ljudi imaju mogućnost izuzetnog osobnog rasta baš zbog izuzetnog razvoja znanosti i tehnologija toliko je školstvo na izuzetno niskom nivou. Mladi ljudi i oni malo stariji umjesto da čitaju kvalitetne knjige i bave se zanimljivim temama iz stvarnog života oni se zatupljuju komunikacijom preko društvenih mreža, igricama od kojih gube pojam o vremenu, lošom prehranom, fizičkom neaktivnošću i samim time umrtvljuju razmišljanje i otupljuju osjetila.

Duhovnost je povezanost s Bogom, a ne prihvaćanje i življenje u nekoj od današnjih religija. Bog je omogućio utjelovljavanje, a roditelji su nam dali samo fizičko tijelo i to oni kojima je to Bog dao. Duhovna osoba živi ljubav, što znači da ju projicira u svim aspektima svojeg života cijelo vrijeme.

Kod manjka komunikacije dolazi do razdora u obiteljima, između poslovnih partnera, između građana i vlasti, između država, drugim riječima društvo se raspada i nastaje kaos. Kako bi društvo bilo zdravo prvo je potrebno razviti dobru i zdravu komunikaciju u obitelji, jer je to temelj zdravog razvoja osobe kao društvenog bića. Ukoliko osoba ne dobije dobar temelj komunikacije u svojoj obitelji, a to znači da može i zna razgovarati na smiren način, prihvaćati konstruktivne prijedloge, primjedbe, kritike i pohvale kako bi se kasnije u životu znala nositi s time, tada takva osoba svoje nezdravo ponašanje u komunikaciji projicira prema drugima, na početku u školi, a kasnije na radnom mjestu i u svih drugim razgovorima tijekom života. Takve osobe postaju nesigurne, nemaju samopouzdanje, neke se povlače u sebe, ne vjeruju nikome, osjećaju se povrijeđeno te se zbog toga ponašaju bahato, arogantno i/ili podčinjeno (smatraju da nisu vrijedne te dozvoljavaju da ih drugi iskorištavaju bez da se suprotstave). Odnos roditelja i djece od izuzetnog je značaja za razvoj djeteta i društva što većina roditelja u današnje vrijeme zanemaruje pod izlikom da nemaju vremena, da nemaju novaca, da su umorni i tome slično. Na žalost loše ponašanje roditelja prema djetetu često je projekcija njihovog odnosa s njihovim roditeljima. Iz tog lošeg začaranog kruga roditelji moraju izaći kako bi se duhovno počeli razvijali i kako bi razvili zdrav odnos sa svojom djecom i tako pomogli u zdravom razvoju svoje djece.

Zdravom komunikacijom roditelja i djece, djeca izrastaju u samo-uvjerenje ljude pune poštovanja, razumijevanja i suosjećanja prema sebi i svima oko sebe.

Manjak ljubavi proizlazi od direktnog odnosa roditelja prema djetetu od samog začeća. Ukoliko je dijete željeno i kasnije ima dobar odnos s roditeljima pun podrške, razumijevanja, vjere i prihvaćanja, tada će se dijete razviti u sretno i samouvjereno biće puno ljubavi i razumijevanja. Na žalost takvih slučajeva ima jako malo zato se djeca, kasnije mladi ljudi ponašaju „neprihvatljivo“. Ne možete za loše ponašanje djece kriviti djecu i ne gledati njihov odnos s roditeljima. Kriveći dijete za „neprihvatljivo“ ponašanje uništavate psihu djeteta koje se i tada i kasnije u životu vrlo teško uklapa u društvo, a ujedno svojom podrškom lošim roditeljima dajete pravo da se i dalje ponašaju neprihvatljivo te tako postajete suučesnicima u uništavanju djetetovog života, a posljedično i društva. Mnogi, baš zato što ne shvaćaju život i misle da se samo jedanput živi, nemaju znanje da svi uzroci imaju svoje posljedice. To točno znači kako se ti ponašaš prema drugima, vratit će ti se na isti ili na način na koji će te prisiliti da počneš razmišljati drugačije i živjeti drugačije kako bi duhovno rastao odnosno mijenjao se na bolje. Zato ljudi žive više života, zato se ne rađaju s istim stupnjem inteligencije, zato se rađaju u različitim sredinama, različite boje kože, različitim religijama i tome slično. Zato ima u obiteljima djece koja su puno inteligentnija od roditelja što roditelje zbunjuje i malo koji roditelj to može prihvatiti. Većina roditelja želi da se dijete ponaša kao većina, da slijedi stereotip kako bi našlo svoje mjesto u društvu. Da nema tih drugačijih, pozitivnih osoba čovječanstvo se ne bi razvijalo, napredovalo i duhovno raslo. Stoga, ako imate dijete koje je inteligentno pomognite mu u osobnom razvoju. Dovoljno je da ga volite i podržavate.