Da bismo mogli mijenjati svoj život moramo znati da ga mi sami imamo moć mijenjati na bolje ili na lošije, ali to radimo mi. Mi svojim mislima mijenjamo našu stvarnost. Ukoliko mislimo da su drugi ti koji nam definiraju život, tako će i ostati. Ukoliko shvatite da je vaš život u vašim rukama tada je vaš tok misli okrenut u potpuno drugom smjeru. Tada postajete prisutni. Shvaćate situacije i događaje koji vam se događaju, jer znate da se apsolutno sve događa s razlogom. Osluškivanjem shvaćate da vam određeni događaj pomaže, odmaže ili vas usmjerava prema vašem definiranom cilju. Bez obzira da li vam pomaže ili odmaže morate stalno biti prisutni, jer ako se stvari kreću prelagano to može biti vrlo sumnjivo, jer je vrlo vjerojatno da ste previdjeli moguće realne teškoće. S obzirom da ste prisutni u svojem životu, vi ste toga i svjesni.
Oni koji ne žele biti prisutni u svojem životu stalno se žale da su im drugi krivi za ono što im se događa. Oni uvijek traže krivca izvan sebe, a nikada unutar sebe. Vaše misli stvaraju djela, odnosno događaje i situacije koje vi ovakvim načinom razmišljanja ne razumijete, jer to ne želite. Razumijevanje vlastite situacije pokreće osobu na razmišljanje. Većina ljudi danas ne želi razmišljati ili razmišlja na vrlo skučen i površan način usmjeravajući se na „sada“ umjesto na stvaranje u „sada“ svoje budućnosti.
Mi smo na Zemlji da živimo svoje živote, da vodimo svoje živote (zato se inkarniramo). To jedino možemo ako smo prisutni u svojim životima. Prisutna osoba može biti jedino ako razmišlja, jedino ako misli i zna da svojim mislima stvara svoju budućnost. Definiranjem misli osoba definira ciljeve u životu. Definirana misao kreira buduću situaciju ili događaj, jer je to kreativna energija. Svaka kreativna energija prvo nastaje u eteričnom stanju da bi se kasnije materijalizirala te ju vidimo i shvaćamo u skladu sa svojim uvjerenjima, iskustvima i karakterom. S obzirom na karakter imamo pesimistične i optimistične ljude koji će te situacije shvatili kao teškoće ili kao prilike.
Mi stvaramo svoj život. Onakav kakav on jest samo je proizvod naših misli, bile one nedefinirane ili definirane, bile pozitivne ili negativne.
Ako nismo prisutni u vlastitom životu kako ćemo biti prisutni u tuđim? Puno ljudi ima problem da ne primjećuje ljude oko sebe, ne primjećuje kako njihove riječi i/ili djela (pogotovo negativna) djeluju na sugovornika. To kod sugovornika obično ostavlja trajne posljedice. Kod negativnih ponašanja sugovornik se osjeća odbačeno, povrijeđeno, neshvaćeno, gubi samopouzdanje, a nekad osjeća očaj i patnju. To je ne samo loše za sugovornika već i za osobu koja je to izgovorila ili učinila, jer ne shvaća posljedice svojih riječi i djela. S obzirom da mi živimo po zakonu uzroka i posljedica takav će se stav i ponašanje kad-tad odraziti na neodgovorno ponašanje onoga koji usmjerava svoju negativnu energiju prema drugima. Ako se radi o odnosu između odraslih osoba taj odnos vrlo vjerojatno neće imati teže posljedice s obzirom na zrelost obje osobe. Problem se javlja kad se takvo ponašanje dogodi u obitelji odnosno kad se roditelji loše odnose prema svojoj maloj djeci koja još ne shvaćaju i nisu se u mogućnosti obraniti od njihove negativne energije. Roditelji s obzirom da nisu prisutni u svojim životima pa tako niti u životima svoje djece ne shvaćaju teške posljedice na dječju psihu takvim njihovim stavovima i ponašanjima. Roditelji ne primjećuju promjene kod svoje djece u njihovom raspoloženju, stavovima, karakteru, njihov narušeni međusobni odnosa s djecom niti narušeno zdravlje kod svoje djece zbog njihovog negativnog ponašanja. Oni negativne promjene kod svoje djece definiraju kao posljedicu promjena u samom djetetu ne shvaćajući da su te promjene odraz njihovog ponašanja prema njihovoj djeci. Roditelji u ovakvim slučajevima ne samo da nisu prisutni nego i na vrlo stvaran i otvoren način pokazuju da ne vole svoju djecu.
Naravno, isto tako je i s pozitivno usmjerenom energijom. Kod takve situacije su roditelji prisutni u svojim životima pa tako i u tuđim životima odnosno u životima svoje djece. Osim toga na taj način pokazuju da vole svoju djecu. Pozitivno usmjerena energija daje podršku, suosjećanje i ljubav te dovodi do uravnoteženih i sretnih odnosa punih podržavanja i razumijevanja.
Bitno je biti prisutan ne samo zbog sebe i svojeg života nego i zbog tuđih naročito dječjih života, jer ih na takav način usmjeravamo na koji način će oni graditi svoj život.
Edgar Cayce: „Što ne posjedujemo (osjećaje, dobra) ne možemo niti dati.“
