Takav nezdrav i vrlo krhak odnos između roditelja i djece kasnije se u životu djeteta ogleda u lošem odnosu s drugim ljudima, bahatosti, aroganciji, traženju potpore od drugih (jer ju nisu dobili u roditeljskom domu), otuđenosti, pomanjkanju samopoštovanja kao i povrijeđenosti koja se ogleda u emocionalnoj nezrelosti pojedinca. Takvi pojedinci, kojih je sve više, stvaraju emocionalno nezrele veze i emocionalno nezrelu djecu. Na takav način se raspadaju obitelji i društvo. To samo pokazuje koliko je malo ljubavi u obiteljima odnosno koliko malo roditelji vole svoju djecu.
Ono što većina roditelja danas smatra ljubavlju prema svojoj djeci ili se bar tako ponašaju i govore na takav način je da se oni brinu za njih, da im pružaju maksimalno koliko je u njihovoj (financijskoj) mogućnosti, da ih hrane i oblače, te da im omogućavaju razne slobodne aktivnosti. Obično ne razmišljaju (zato što su sebični) da li to djetetu odgovara (uglavnom nametnute slobodne aktivnosti), da li je dijete sretno što ide na toliko (puno) slobodnih aktivnosti umjesto da dijeli slobodno vrijeme u razgovoru i/ili igri s roditeljima, kako bi bolje upoznalo život, ili bi jednostavno htjelo biti doma sa svojim roditeljima i biti uključeno u svakodnevne aktivnosti (primjereno njegovim godinama). Takvu tvrdoću u odnosu koju roditelj stvori kod svojeg djeteta tijekom djetinjstva, ništa kasnije u životu ne može nadoknaditi. Djeca shvate da su prepuštena sebi i da jedino na koga se mogu osloniti je ili netko od rodbine (ako ga i ta osoba ne izda) ili netko od prijatelja s kojima se tek dublje može družiti u višim razredima škole (iznad 12-te godine, s obzirom da od tada počinje osamostaljivanje i odrastanje, i promjene u misaonim obrascima).
Emocionalnu nezrelost je jako teško liječiti i dugotrajan je proces. Neki od razloga su: da osoba nije niti svjesna tog problema u sebi, a ne razumije zašto uvijek dovodi sebe u nezgodnu situaciju i privlači na sebe osobe koje joj samo otežavaju život (ne shvaćajući da su se tako ponašali njezini roditelji prema njoj); drugi razlog je da osoba shvati problem, ali zna da ne može potražiti stručnu pomoć, jer bi mogla biti stigmatizirana; treći je problem ukoliko shvati da joj treba pomoć obraća se krivim osobama koje joj ne mogu pomoći nego izvlače od nje samo financijska sredstva pod krinkom pomoći; četvrti je onaj kojem osobe obično pribjegavaju, a to je traženje literatura koje opisuju i rješavaju njihov problem, te odlaženje u vjerske zajednice koje bi im mogle (i trebale) pružiti razumijevanje, podršku i pomoć. Taj dugotrajan proces iscjeljivanja duše može trajati godinama s vrlo malo pozitivnog rezultata. Mnogi ljudi nisu spremni na dugotrajan proces iscjeljivanja bez obzira što donosi velike, dugotrajne i pozitivne promjene, jer nisu navikli na strpljenje i zato što traže brza rješenja. Rađe se upuštaju u površne veze, nego da postanu samosvjesni (nakon dugotrajnog iscjeljivanja) i uđu u duboku i dugotrajnu vezu punu pozitivnih i iskrenih emocija. Takav način razmišljanja osiromašuje naše društvo, isto kao što osiromašuje naše društvo loš i nezdrav odnos roditelja prema djeci u roditeljskom domu. Jedino što je potrebno za razumijevanje odnosa roditelja prema djeci je prava istinska ljubav. Iz nje izvire razumijevanje, podrška i odgoj djece koja kasnije trebaju izrasti u samosvjesne, moralne i pozitivne, emotivno zrele mlade ljude. Ti ljudi će znati stvarati zdrave emotivne odnose ne samo u ljubavnom životu i kao roditelji nego i u prijateljskim odnosima kao i poslovnim. To čini osobu emotivno zrelom osobom. To čini naše obitelji zdravim obiteljima. To čini naše društvo zdravim društvom.
Imajte ljubavi prema sebi, jer emotivna nezrelost pokazuje koliko malo ljubavi imate u sebi i za sebe, s obzirom da se prema sebi odnosite bez poštovanja. Način na koji se odnosite prema drugima pokazuje na koji se način odnosite prema sebi.
Ne možete dati nešto što ne posjedujete!
Zato imajte ljubavi prema sebi kako biste ju imali i prema drugima.