Kroz rješavanje svakodnevnih životnih zadataka rješavaju se osjećaji koje nosimo u svaku novu inkarnaciju, a koji se javljaju u skladu s vremenom u kojem živimo, religijom, državom u kojoj smo utjelovljeni, roditeljima i cijelim nizom okolnosti.
Kad govorimo o šteti koju nanosimo okolini govorimo o tome da i druge osobe oko nas kočimo bez obzira da li se radilo o poslu, odnosima s bližnjima ili partnerom, ili jednostavnoj odluci da li otići na koncert taj dan, jer su vam ponudili besplatne karte netom prije koncerta.
Problem s neodlučnošću uglavnom se javlja u djetinjstvu zbog nerazumijevanja roditelja, te iz toga proizlazi i njihov pogrešan stav, odgoj i ophođenje prema djetetu. Roditelj mora razumjeti svoje dijete. Svako dijete je drugačije. Svi smo mi specifične jedinke po karakteru, duhovnom razvoju i ostalim osobinama, i potpuno različiti jedni od drugih.
Ima nekoliko krivih stavova roditelja kod odgoja djeteta koji se najčešće ističu:
- vikanje na dijete „daj se već jednom odluči“ – kod kojeg se u djetetu javlja nesigurnost u vlastite stavove. Uostalom vikanje samo može pogoršati situaciju, jer time dijete ponižavate u njegovoj osobnosti.
- ukoliko roditelj odlučuje o djetetovim potrebama umjesto njega ne dozvoljavajući djetetu da dođe do riječi ili ga omalovažava time da mu govori „kako nije sposobno da samo odlučuje“ ili „da je premali/a da bi znao/la što je za njega/nju dobro“ – time se dijete osjeća povrijeđeno i nedovoljno dobro.
- ukoliko roditelj djetetu dopusti da se ponaša od malih nogu neodlučno i ne usmjerava ga da je neophodno i vrlo važno za snalaženje u životu biti odlučan. U slučaju djetetove komunikacije prema roditelju „pa ne znam“ ili „ti bolje znaš“ dijete u stvari provocira roditelja da odlučuje za njega, i ujedno nameće svoju volju te jača svoj ego. To je još jedna loša osobina koju bi roditelj trebao izbjegavati kod odgoja.
- ukoliko dijete pogriješi s nekom odlukom koja mu donese neuspjeh, a roditelj nije objasnio djetetu što i zbog čega se to dogodilo te da je to prirodno i da se takve stvari događaju tijekom života, te da će uvijek u odlučivanju biti dobrih i loših odluka, jer se od toga sastoji život. U slučaju nerazumijevanja proživljene situacije dijete se povlači u sebe i smatra da je nesposobno te da se uvijek mora oslanjati na nekog drugog. Tada dolazi do loših odluka u odabiru partnera, zanimanja i sl.
Prevladavanje neodlučnosti izuzetno je bitno radi rješavanja ciljeva koje ste si nesvjesno postavili za riješiti u ovom životu. Neodlučnost u odrasloj dobi ne određuje odgoj roditelja, niti osobe koje su odgovorne za takav vaš stav, nego vaše opredjeljenje. To znači da vi odlučujete da li želite biti neodlučni ili ne želite, osim toga da li vam takav vaš stav odgovara i u kolikoj mjeri ili ne. Ukoliko vam ne odgovara možete ga promijeniti. Ovo su neki od načina:
- zamolite Boga da vam da snagu i znanje da nadvladate svoju neodlučnost. Bog uvijek pomaže u odnosu na vaše vjerovanje. Što više vjerujete dobit ćete veću podršku i usmjerenje.
- krenite od početka… pitajte sebe da li više volite bijelu ili crvenu boju, da li više volite sladoled od čokolade ili lješnjaka. Možete otkriti da u vama postoji jako puno odlučnosti. Nakon toga ju samo trebate upotrebiti u situacijama koje su puno složenije od ovih.
- zaboravite strah, osvrnite se oko sebe i vidjet ćete da svi koji donose odluke imaju i uspona i padova. Griješiti je ljudski, ali prije odluke obavezno treba dobro razmisliti o posljedicama svojih postupaka, te nakon toga odlučiti. Odluke pokreću! Pokrenite se i bolje ćete se osjećati, jer ćete shvatiti da napokon radite nešto za sebe, nešto što vi smatrate da je dobro, i da možete i smijete pogriješiti, jer je to sastavni dio života.
Nekad je neodlučnost dobra, ali samo kod osoba koje su odlučne. To znači da te osobe razmišljaju te da se koriste svojom logikom, razumijevanjem i osjećajima. To znači da su povezane sa svojom intuicijom te znaju kada treba prepustiti vremenu da pokaže da li je nešto dobro ili nije.
