Dobar roditelj prati svoje dijete, ne ograničava ga nego ga usmjerava. Djecu ne treba poticati, jer su djeca sama od sebe izuzetno kreativna više ili manje. Djecu treba pratiti i usmjeravati, objašnjavati im, pomagati u nastojanjima da razumiju svoju kreativnost i njezine posljedice. Roditelj mora s djetetom otvoreno razgovarati s puno ljubavi kako bi dijete shvatilo da ima neizmjerno mnogo mogućnosti, da sve može postići ukoliko je to dobro za njega, ali će vjerojatno naići na nebrojeno puno zapreka, na nerazumijevanje okoline, vlastite dvojbe, vlastite izmjene s obzirom na povećanje znanja tijekom svojeg intelektualnog razvoja, te da za sve treba imati puno ljubavi, upornosti, truda i nikada ne odustati ukoliko je u svojem srcu svjesno da je to što radi dobro.
Dijete koje ima samoograničenja, a na visokom je stupnju duhovnog razvoja nadići će ta ograničenja tijekom svoje mladosti i sazrijevanja, ali će mu biti teško s obzirom da će se morati boriti protiv načina razmišljanja koja su mu usađena i novih spoznaja između ostalog da je samoograničenje samo način razmišljanja koji se može izmijeniti i riješiti pozitivnim načinom razmišljanja.
Djeca koja su na nižem stupnju duhovnog razvoja često ostaju zarobljena u takvom načinu razmišljanja cijeli život ukoliko im se ne pomogne. Nekad takva djeca nikada niti ne iziđu iz roditeljskog doma, tako da si niti ne daju tu mogućnost. Pomoć im se može dati jedino ako ju traže. Uostalom svima se može pomoći samo ako ju traže. Pomoć mogu dobiti na više načina. Jedan način je da ukoliko shvate da se jedino mogu osloniti na sebe, tada pomoć mogu dobiti zazivanjem Boga da im pomogne i da snagu. To daje unutarnju snagu i povećava ljubav u sebi te omogućava pozitivne promjene. Drugi način je čitanje knjiga. Ima izuzetnih knjiga o samopomoći. Sve knjige koje vam otkrivaju kako nitko nikada nikog nije mogao ograničiti te nemojte to raditi niti vi sebi podižu pozitivnu energiju u tijelu, omogućavaju promjenu razmišljanja i razumijevanja života, te deblokade vaših osobnih ograničavanja. Prihvaćanjem tih promjena sebi dajete do znanja da ste voljeni i cijenjeni, jer uistinu jeste pred Bogom, te da vas nitko i ništa ne može ograničiti. To znači da počinjete otvoreno razmišljati o mogućnostima promjena nakon čega vam se počinju javljati nove ideje, način rješavanja problema i vi postajete slobodni. Počinjete raditi ono što vas interesira i svjesni ste uspona i padova, ali shvaćate da sve što radite, radite iz ljubavi prema sebi, jer vas to ispunjava. Nakon toga shvatite koliko vas je strah koji vas je ograničavao, sputavao da živite punim životom.
Život je pun mnogobrojnih situacija iz kojih trebamo učiti, zato se ne ograničavajte, ali pristupajte svemu razborito i s razmišljanjem, jer uostalom svatko snosi svoje posljedice. Problem je ukoliko ne težite oslobađanju od samo-ograničavanja, jer tada ste protratili ovaj život i morat ćete se ponovo inkarnirati kako biste riješili probleme zbog kojih ste se inkarnirali u ovom životu.