To je zbog toga što su uglavnom usmjereni na svoje vlastite probleme ne misleći da i njihova djeca imaju svoje probleme primjerene njihovim godinama. U takvim obiteljima dijete se osjeća zanemareno. Veći se problem događa kad uz sve što sam navela roditelji zbog svoje nezainteresiranosti kažnjavaju dječju radoznalost i kreativnost koje smatraju bahatošću, buntovništvom i zločestoćom te ih i psihički i fizički zlostavljaju. Takvo roditeljsko ponašanje ostavlja još dublje i trajnije posljedice koje se kasnije ogledaju u neprimjerenom ponašanju pojedinaca. Jedan dio takve djece kad odrastu postanu agresivni buntovnici, dok se drugi dio zatvara u sebe. Zajedničko im je da i jedni i drugi imaju osjećaj manje vrijednosti, osjećaj da se trebaju dokazivati, osjećaj da bi trebali prihvaćati neprihvatljive prijedloge kako bi osobe oko sebe uvjerili da su i oni vrijedni pažnje i ljubavi. Takve osobe kasnije grade površne ljubavne veze u kojima se prikazuju ili kao superiorna ili kao inferiorna osoba kako bi svojim stavovima i ponašanjem ispunilo prazninu nerazumijevanja i odbacivanja iz djetinjstva. Zbog toga danas imamo jako puno veza i brakova koje su disfunkcionalni. Većina se tih ljudi jako teško nose sa svojom osobnošću i sa svakodnevnim problemima. Takve ljude u pravilu prihvaćaju samo oni koji su im slični, jer ih oni mogu razumjeti. Te osobe nisu cjelovite te trebaju puno ljubavi i razumijevanja kako bi naučile voljeti sebe. Kad osoba voli sebe, znači da je povezana s Bogom. To znači da je cjelovita. S obzirom da nisu povezane s Bogom, nedostaje im ljubavi prema sebi, a to znači da imaju jako izražen ego, što znači da nisu cjelovite osobe.
Cjelovite osobe su one koje su mirne i staložene, pune razumijevanja, suosjećanja i ljubavi. To su osobe kojima je u ravnoteži njihov ženski (usmjeren prema unutra) i muški (usmjeren prema van) princip, što znači njihova osjećajna i stvaralačka strana. Oba principa jedan bez drugog ne mogu, jer jedan princip nadopunjuje drugi i aktivira ga. Ukoliko su oba principa u ravnoteži osoba je cjelovita, jer joj na savršen način rade i desna i lijeva strana mozga, te osoba živi u ljubavi i povezana je s Bogom.
Osobe koje su u djetinjstvu puno patile teško se otvaraju, jer misle da ukoliko se otvore mogu biti ponovo duboko povrijeđene. Te osobe ne znaju voljeti, jer se boje ljubavi, jer smatraju da će otvaranjem prema ljubavi postati ranjive i da će ih druge osobe zbog toga iskorištavati.
Problem je u tome što mnogi roditelji svojoj djeci ne pristupaju na ispravan način. Djeca jedino što uistinu žele i trebaju od roditelja (osim hrane i odjeće) je njihovo razumijevanje, osjećaj pripadnosti, osjećaj povjerenja, suosjećanje i ljubav. Ukoliko to dijete ne dobije, emotivno osjetljivija djeca, na višoj razini svijesti, puno teže proživljavaju svoje djetinjstvo i puno teže spoznaju istinu o životu od djece koja su na nižoj razini svijesti, a kojima je gotovo nemoguće spoznati istinu o životu tijekom cijelog njihovog života, a sve zbog nekvalitetnog odnosa s roditeljima. Na taj način roditelji i sebe i svoju djecu osuđuju na još jednu nepotrebnu inkarnaciju.
Istina o životu je da smo svi na Zemlji kako bismo rasli na višu razinu svijesti, kako bismo se približili i na kraju i sjedinili s Bogom. To je jedino moguće ukoliko živimo u ljubavi i širimo ljubav oko sebe. Prva iskustva nakon rođenja moraju biti osjećaj neizmjerne ljubavi (i razumijevanja) od strane roditelja čime mora biti prožeto cijelo djetinjstvo, jer u protivnom roditelji stvaraju emotivne bogalje, djecu koja imaju neizmjerno puno problema, a koja i drugima stvaraju neizmjerno puno problema, sve samo zbog uskraćene ljubavi u djetinjstvu. Takve osobe stvaraju loše odnose i bolesno društvo.
„Bojati se ljubavi znači bojati se života, a oni koji ga se boje već su tri puta mrtvi.“ Bertrand Russell (filozof i svestrani znanstvenik 20. stoljeća)
