Jedan od prvih pitanja koje su katolički moćnici tog vremena razmatrali bilo je pitanje da li ljudima treba omogućiti da čitaju svete knjige s obzirom da je uostalom kao i danas neizmjerno puno toga objašnjeno o životu i načinu na koji ljudi trebaju živjeti u njima, a svećenici se ograničavaju na jedan uzak dio. I taj uzak dio objašnjavaju i tumače na način kako su ih učili u sjemeništima, crkvenim fakultetima. No, u svakom slučaju odgovor na pitanje je bio dogovor da se ljude treba držati pod kontrolom. To je jedino bilo izvedivo na način da se dio teksta izbaci iz svetih knjiga i da se svjetini ograniči mogućnost čitanja svetih zapisa. Drugi način bio je da se svjetini prezentiraju propovjedi na način kakav crkvi odgovara. To se u mnogim krajevima zadržalo do današnjih dana.
Čast izuzecima, ima uistinu pozitivnih svećenika koje vrijedi slušati i poslušati. Ima sjajnih propovjedi nad kojima bi se svi trebali zamisliti i razmisliti o promjeni svojih loših navika i krivih stavova. Danas je takvih svećenika sve više u zadnjih šezdesetak godina točnije od 1960.-te godine.
U svakom slučaju s obzirom da je izbačen dio o uzroku i posljedici, ljudi zapadnih zemalja prihvaćaju vjerovanje o samo jednom, ovom sadašnjem životu. Mnogi se zbog toga ponašaju prilično drsko dok se drugi ponašaju s dubokim strahopoštovanjem prepunim straha o posljedicama koje će ih snaći nakon fizičke smrti, da li će završiti u paklu ili raju.
Bog je stvorio inkarnaciju kako bi omogućio duši koja je vječna, koju nam je On dao, da kroz utjelovljavanje učimo i rastemo, što znači da razvijamo našu svijest, da sa svakom inkarnacijom spoznajemo koliko možemo biti sretni, koliko smo povezani s Bogom, koliko ga uvijek i svugdje možemo tražiti savjet i pomoć, da je On uvijek uz nas i da nam On u svakom trenutku pomaže da mijenjamo svoje stavove na bolje, što znači da nam daje snagu i mogućnost podizanja svoje pozitivne energije te život u ljubavi. Jer Bog je ljubav.
Znači, inkarnacija je tu radi učenja i spoznaje. Na život treba gledati na takav način…
Zato znajte da vas Bog ne ograničava i ne tjera da sve naučite, razumijete i spoznate u jednom tako kratkom ljudskom životu. Mi smo ovdje radi učenja…
Da objasnim…
Ako se prema sebi ponašate s ljubavlju, znači da se podržavate, radite dobra djela, ako ste zadovoljni i sretni, ako volite usrećivati ljude, ako pomažete drugim ljudima, a da pri tome to radite od srca, tada znači da ste bliže Bogu i da ste se već puno puta inkarnirali na Zemlji. To znači da vam još neće trebati puno inkarnacija kako biste krenuli u sljedeću dimenziju i bili bliže ponovnom stapanju s Bogom.
Osim toga svi oni koji rade loša djela sebi i drugima. Loša djela koja se odnose na njih su psovanje, krađe, ovisnosti, agresivnost, ili loša djela drugima, fizički konflikti, malverzacije, manipulacije, ubojstva, prevare, to će na jedan od Božih načina trebati iskusiti u ovom ili u nekom od sljedećih života kako bi shvatili da to nije metoda niti dopušteno. Ti ljudi će morati proći još puno inkarnacija ukoliko u nekom trenutku ne shvate suštinu života i ne krenu naglo u pozitivnom smjeru.
Sve je proces. Kojom ćete se brzinom kretati ovisi o vama.
Bog želi da se sva njegova djeca vrate njemu. Zato ih kroz nebrojene živote polako usmjerava na pravi put. To nama ljudima nekada izgleda prilično grubo i teško, ali nije na nama da prosuđujemo. Bog zna sve naše misli, želje, riječi, djela… Ništa nije izgubljeno! Sve ostaje trajno zapisano! To je teško razumjeti, ali to je tako.
Kako biste smanjili broj inkarnacija i kako biste smanjili broj nemilih događaja budite pozitivni prvenstveno prema sebi. Kad ste pozitivni prema sebi odašiljete pozitivne misli i pozitivnu energiju. Ta pozitivna energija ispunjava prostor oko vas i sudara se s energijama drugih ljudi i vašom okolicom. Na takav način podižete pozitivnu energiju kud god krenuli. To je ono što je potrebno činiti u životu. To je naša zadaća. Podizanjem pozitine energije pomažemo sebi da se što prije približimo našem Stvoritelju, Bogu.
