Nije lijepo krasti odnosno otuđivati stvari od drugih koje nismo sami zaradili ili kupili. Time pokazujemo Svemiru da mislimo da nemamo dovoljno i da nismo niti zaslužili da imamo više nego što imamo. Zašto je to tako? Od malena većinu djece roditelji uče da moraju biti skromni i ponizni, te da novac kvari ljude i slične stvari. Isto tako, to isto slušate u (nekim, u katoličkim je to često) svojim vjerskim zajednicama. Upiru prstom u one koji se brzo obogate, a isto tako upiru prstom u one koje društvo osudi za privredni kriminal. Sve je to vrlo plitko gledanje na pojedinca i vrlo krivo gledanje. Ne govorim o kazni nego o gledanju na situaciju. Zašto?
Svatko se utjelovio (duša je ušla u materijalno tijelo) zato da bi nešto naučio. Svi dolazimo s osjećajima koje moramo razumjeti i prihvatiti kako bismo dalje duhovno rasli. Svatko ima svoj način kako treba ispuniti te zadatke i Bog svakome omogućava šaljući mu različite događaje i situacije. Bog nam u svim situacijama daje izbor, što znači da je na nama da li ćemo prihvatiti ili ne. To znači da moramo razmisliti te odlučiti. Odluka je na nama da li ćemo krenuti putem kojim ćemo si omogućiti rast, što znači da ćemo odvagnuti sve moguće elemente i odlučiti se da li ćemo prihvatiti rješavanje problema tako da za nas može imati pozitivne ili negativne posljedice.
Sve je na nama.
Oni koji su vam govorili da ćete biti i da trebate biti siromašni, krivo su vam govorili. Bog je za sve stvorio obilje! Način razmišljanja koji vam je usađivan od djetinjstva koči vas (većinu) da krenu u smjeru „ja imam“, „ja imam dovoljno“. Jedino što vam preporučam je da se okrenete vjeri u Boga. Bog nije religija niti dogma.
Ono što sam ja napravila je da sam prepustila sve svoje probleme Bogu. Osim toga ako je točno da je Bog stvorio ljude da žive u obilju, misli se na sva obilja: zdravlje, novac, hrana, ljubav, tada ja mogu bez problema živjeti u mojem obilju. Nakon toga sam ga zamolila da uvijek imam dovoljno za sebe i da uvijek imam dovoljno da mogu dati onima kojima treba. Tada sam se počela ponašati u skladu s time.
To znači da uvijek morate biti pozitivni. Uvijek gledati na to da imate i zahvaljivati se Bogu na onome što imate. Morate i živjeti na takav način. I što je neizmjerno bitno morate preuzeti odgovornost za sebe i svoja djela! U današnje vrijeme je uvriježeno da stalno netko nekoga optužuje za svoju nevolju ili je još taj netko i kriv za sve. Preuzmite odgovornost na sebe! To znači da morate početi razmišljati na potpuno drugačiji, pozitivan način. Kad se uvjerite u to, počet će vam se mijenjati život na bolje. Ono je točno što uči katolička dogma „misao, riječ, djelo“. Sve počinje mislima. Vaše misli su definirane da vi morate stalno patiti, promijenite misli! Mijenjanjem misli pokrećete njihovu materijalizacija u riječi, nešto opipljivo te vam se počinju mijenjati stvari oko vas na bolje! To ste vi napravili promjenom svojih misli u pozitivne! Vi ste stvaralac svoje sudbine, vi ste stvaralac svojeg života! Još ostaje – djelo. Ono je opipljiva posljedica promjene vaših misli, pozitivne situacije i pozitivni događaji.
Ako svoje misli konstantno hranite negativnom energijom „ne imanja“ to ćete i dobiti. Ako svoje misli hranite energijom „ja imam“ to ćete imati.
Postoji još jedan vrsta krađe koja isto tako bitna kao i gore spomenute. To je krađa vremena. Vrijeme je neprocjenjivo u smislu života. Ukoliko gubite vrijeme na stalnu jadikovku oko toga kako su svi drugi krivi za ono što vam se događa, uzalud trošite svoje vrijeme. Vi samom sebi kradete vrijeme ne razmišljajući o posljedicama. Trebate se maknuti s mjesta, jer to ne donosi dobro niti vama niti onima oko vas. Kad govorim o posljedicama, problem je što je crkva iz svojih svetih knjiga izbacila inkarnaciju i ubacila da se samo jedanput živi i da ako niste poslušni dolazite u pakao, ako jeste u raj. To su naravno izmislili kako bi ljude držali pod kontrolom. To je bilo tijekom 15.-tog stoljeća, te se i dan danas propovijeda. Ljudi su zbog ove situacije postali tromi. Misle si, radio ili ne radio, proći će mi ovaj život i ja ću završiti u paklu ili raju. To nije tako jednostavno. Život je neizmjerno kompliciran. O inkarnaciji ću u jednom od sljedećih postova.
Sljedeća vrsta krađe je krađa vremena kod kašnjenja ili čak uopće ne dolaženja u zakazano vrijeme. Tada kradete drugima vrijeme koje bi to netko drugi sigurno puno bolje iskoristio.
Isto tako krađa vremena je kada ste s nekom osobom u vezi, a znate da ne funkcionira i da nikada neće, ali vi produžavate agoniju zbog vama znanih (sebičnih) razloga. Intuitivne osobe, koje su u većoj mjeri žene od muškaraca, znaju kakva im je veza, da li ih partner vara, da li podržavaju jedno drugo i tome sl.
Ima jako puno vrsta krađa. Nisu ograničene samo na materijalno nego i na menaterijalno i na emocije. Sve to nosi određene posljedice za koje vas nitko nije naučio da ćete morati ili iskusiti ili razumijeti na sebi. Zato postoji inkarnacija. Život je učenje, učenje i samo učenje.
Ono što je Shakespeare rekao u svojem djelu Kako vam drago: „Sav svijet je pozomica; a ljudi, žene u njoj glumci samo, što dolaze i odlaze sa scene;…”
To je točno. Kako ćete svoju ulogu u životu odigrati na vama je!